Bestidna knjiga

PREDGOVOR
Ova je knjiga nastala kao plod dugog i napornog rada, velikih materijalnih žrtava i nemilosrdnoga trošenja duhovne energije. Jer, sve ovo pronaći, oteti, iščupati, klasificirati i u jedan buket sabrati mogao je samo ljubitelj istine i fanatik nauke.
Raspored građe izvršen je uglavnom po metrici stiha i dužini priča. Po pokrajinama, nije se mogla izvršiti pravilna dioba, osim, donekle, kod Slovenaca, s obzirom na njihov poseban jezik. A njihove pak tvorevine izuzetno izdvajati u poseban odjeljak, po našem nahođenju, ne bi imalo smisla.
Između narodne erotike ponikle i pronađene, recimo, na tlu Crne Gore i Hercegovine, ili Dalmacije i Hrvatskoga primorja, ili Srbije i Vojvodine, ili Slavonije i jednog dijela Hrvatske skoro se ne bi mogle povući nikakve naročite, osjetne razlike. Jer to je etički, etnički, pa i geopolitički jedan te isti narod, sa istovjetnim duhovnim tvorevinama. Otuda se građa, ponavljam, nije nikako mogla strogo i pravilno regionalno kategorisati po specifičnim plemenskim oznakama. To je i razlog, da se u djelu pojavljuju i dosta česte varijacije, veoma srodne nijanse, osjetna i očigledna ponavljanja, ili što bi naš veliki Vuk rekao To isto, ali malo drukčije.
Držao sam se osnovnoga principa, da sve što je dobilo intimni, unutarnji narodni duh, pečat i karakter, takoreći steklo građansko pravo u narodnoj duši. ma otkuda dolazilo doslovno uhvatim i zaoilježim. Toga su se pravila držali i svi oni koji su me, bilo anonimno, bilo inače, u poslu pomagali. Neka im je i na ovom mjestu čast i hvala!
Neosporno je, da će se tu i tamo naći selica i lutalica, koje su do nas dospjele još iz doba Vizantije i sa Zapada, ili nam ih stranci servirali, ali smo mi i njih prisvojili kao svoje.
Ima i nešto egzemplara iz Staroga zavjeta, koje je narod u intimnim razgovorima akceptirao kao svoje, rado ih citirao i stalno prepričavao.
J ednu neznatnu pregršt pornografij a, na drugim jezicima, donio sam radi karakteristike i komparacije iz ambijenta naših narodnih manjina.
Osim toga, ima i nešto priloga u stihu i prozi, koji su zadahnuti dahom modernizma i ponikli u našim kulturnim centrima iz krugova intelektualaca. No i ove je narod prigrlio kao svoje vlastite tvorevine i oni cirkulišu u svakidašnjem razgovoru i u diskreciji se prepisuju i umnožavaju.
Neznatan broj satira, koje oštro šibaju društvene poroke i mane, iako nemaju ništa zajedničko sa čistom narodnom erotikom, ušle su kao odisaj vremena u kojemu živimo. Svakako da one ne remete harmoniju.
Ukoliko sam znao i mogao, izbjegavao sam sve sastave, koji su ma gdje bili objavljeni. Ako mi je koji od saradnika takve poslao i ja ih donio, nije moja krivica. Želio sam da imam jedno zaokrugljeno djelo ove vrste i u tome sam, mislim, i uspio.
Knjigom će se moći pozabaviti, pored ostalih pionira nauke, kojima je isključivo i namijenjena, čak i ligvisti, jer je potpuno očuvan provincijalizam i na rodna dijalektomanija uopšte.
Crtež boga Erosa, izradio je, neka mi izvini na indiskreciji, moj dragi prijatelj, naš odlični akademski slikar, Mirko Rački.
Ovo djelo, kad bi moglo i smjelo biti posvećeno široj javnosti, moglo bi, kako to reče uvaženi naučenjak Dr Aleksandar Đ. Kostić, redovni profesor medicinskog fakulteta, nositi i naslov Skatološke umotvorine našega naroda. No, naziv je sporedan.
Svakako bi bio veliki grijeh, da bar u najužim naučnim krugovima, ovaj tako ogroman rad, litografisan samo u pedeset primjeraka, ostane nepoznat. Jer, neka mi se oprosti neskromnost, još nikada nije tačnije, plastičnije i objektivnije iznesena živa slika o psihoseksualnoj orijentaciji našega naroda, odnosno otkrivena gola oba pola, kao u ovim pretežno narodnim umotvorinama.
Zagreb, 1937. Mićun M. Pavićević