Važnost gurua

Odlomak :

’’O GURUU

Guru može biti prosvijetljen, a može biti i čovjek u neznanju, ali za učenika on treba pred­stavljati sliku božanskog i ja mislim da je to ispravno, mada smatram da je neophodno učiniti neke ispravke.

Moj guru je bio Svami Šivananda. Oduvijek sam ga smatrao božanskim bićem i to još uvijek činim, ali ne propovijedam drugima da je on Bog. To je glavna ispravka koju želim učiniti. Greška leži u tome što smatrajući svog gurua za Boga, od drugih tražimo da čine isto. Moj odnos s guruom je potpuno osoban. Bilo da ga smatram za božansko biće ili monstruma, to je moja osobna stvar. Vaš guru je za vas božanski, ne poričem tu istinu, ali ako želite da ja poštujem vašeg gurua kao božansko biće, s tim se ne slažem. Tu nastaje zabuna.

Božansko je urođeno svakom biću. Neki su ga probudili, a neki nisu. Dok sam putovao u potrazi za guruom susretao sam mnoge duše, ali sam tragao za guruom u kome bih ja mogao vidjeti božansko. Na­ravno, znao sam da je svaki guru božanski, ali ja to nisam mogao vidjeti.

Prva sveta osoba koju sam sreo bila je Anan­damaji Ma, vrlo poštovana žena. Video sam je kada sam imao deset godina, ali u to doba nisam mogao vidjeti božansko u njoj. Ne kažem da ona nije bila božanska. Bila je i jeste, ali ja to nisam mogao vidjeti. Poslije nje sretao sam mnoge velike ljude - Ramanu Maharšija, Sri Aurobinda, Svami Ramdasa, Meher Babu, ali nisam video Boga ni u jednom od njih. Oni su bili božanski, ali ja to nisam mogao vidjeti zbog svog prethodnog obrazovanja u kršćanskom manastiru. Pročitao sam Bibliju i cijelu biblioteku knjiga kršćanskih svetaca, tako da sam u glavi imao sve te ideje.

Također sam živio šest mjeseci s jednim starim tantričkim guruom. On je bio vrlo jednostavan čovjek i majstor svog znanja. Taj čovjek me je jako zavolio. Tada sam imao devetnaest godina, a on šezdeset se­dam. želio me je naučiti svemu što je znao, ali ja sam mislio: "Ne vidim u njemu Boga. Za mene je on vrlo učen čovjek, dobar čovjek, ali ništa više od toga ne vidim u njemu." I zato sam ga napustio.

Međutim, od onoga dana kada sam sreo Svami Šivanandu, počela su mi se dešavati iskustva povišene svijesti. U njemu sam otkrio personificirano božanstvo i dokle god sam živio s njim, vidio sam nešto više od njegove fizičke forme. Kad god su me ljudi pitali: "Da li smatraš da je tvoj guru Bog?" ja bih odgova­rao: "To je moja osobna stvar, kao što je čovjekov odnos prema ženi njegova osobna stvar. Zato me, molim vas, ne pitajte o tome." To je osnovna stvar koju čovjek treba znati u odnosu sa svojim guruom.

Morate vidjeti božansko u svom guruu. Ako niste u stanju to uraditi, onda on nije vaš guru. Ako se u kanti nalazi benzin i prinesete mu vatru, što će se dogoditi? To svi znaju. Isto je i s odnosom između gurua i učenika. U trenutku kada guru dodirne svog učenika, nastaje eksplozija. Ako ek­splozije nema, nešto nije u redu. Možda vam je neko rekao da je to benzin, ali je to u stvari obična voda. Ako kanti prinesete vatru, ništa se neće dogoditi zato što u njoj nema benzina. Odnos nije potpun zato što vatra ne može upaliti vodu.

Na isti način, kada vidite božansko u svom gu­ruu, dešava se otkrovenje. Ono nije intelektualno; ono je spiritualno. Vi počinjete čuti zvuke, imati vizije, činite neke neuobičajene pokrete. Taj čovjek je vaš guru i on treba biti slika božanskog za vas.

Što je to božansko? To je više postojanje, to­talitet kreacije, ekspresija Boga. Bog je božanski. Tako, guru je inkarnacija božanskog. Božansko je bez imena i forme. Ne postoji dimenzija u kojoj bi ono egzistiralo, ono je totalitet svega. Ali običan čovjek ne može shvatiti njegovu besformnost, pa se zato uzvišeno i transcendentalno božansko inkarnira iz milosti i spušta u grubu formu kako bi ga čovjek mogao razumjeti. Ove inkarnacije su nama poznale kao avatari ili mudraci, a za učenike su oni guru ili Bog.

Pitanje: Što podrazumijeva predanost guruu?

Odgovor: Predanost guruu ili Bogu ne znači da je vas život paraliziran. To samo znači da između vas i gurua nema razlike. Vaše tijelo i um, vaš svakod­nevni život nastavljaju svojim tokom, ali ono što je pored toga važno je da počnete misliti da se guru ne razlikuje od vas. Treba postojati osjećanje totalnog jedinstva.

Postoje tri vrste učenika: svjetovni ili porodični učenici, sanjasini ili red posvećenika i uži krug učenika koji je uvijek malobrojan. Za svaki od ova tri tipa učenika, predanost se dešava na različitom nivou. Porodični učenici trebaju ispoljiti devociju. Sanjasini moraju predati svoje želje i svjetovne ambicije, a in­timni učenici iz užeg kruga moraju predati sve.

Guru osposobljava svoje učenike za različite svrhe. Svjetovne učenike podučava zato da bi im pružio mir uma i ispravno razumijevanje života. Stoga je za njih dovoljno da mu predaju svoju devociju. Oni ne moraju predati svom guruu posao, porodicu i djecu, ali mu moraju pokloniti svoju devociju kako bi im guru mogao pomoći. To je prvi tip učenika.

Zatim, postoje sanjasini. Oni ostaju u okviru institucije gurua ili žive u drugim ograncima guruovog ašrama. Tokom najmanje dvanaest godina guru kon­trolira svaku njihovu aktivnost. Pošto guru treba transformirati cjelokupnog čovjeka, potrebno je promi­jeniti ne samo mišljenje, već i način spavanja, jedenja, hodanja i pričanja. On kontrolira čak i koliko puta učenik odlazi u toalet. Na taj način sanjasin je dvanaest godina pod potpunom kontrolom gurua, tako da je njegova cjelokupna ličnost transformirana kada izađe iz ašrama. Tada je on sposoban da vrlo dobro prenosi učenje svog gurua. Ovo je drugi tip učenika.

Treća kategorija učenika je vrlo rijetka. To je unu­tarnji krug učenika i guru ih odabira za sebe. Prvo ih testira i samo oni koji dokažu da su toga vrijedni, bivaju primljeni. Svaki aspekt njihovog života je od tada pod kontrolom - razmišljanje, ishrana, spavanje, emocije i strasti. Na isti način na koji vi kontrolirate svijetlo prekidačem, tako guru kontrolira njihov cijeli svijet. Ovaj uži krug učenika je uvijek malobrojan; takve učenike možete na prste izbrojiti. Oni postaju glavni provodnici guruove energije. Sanjasini su prenosioci guruovog znanja i učenja, a uži krug učenika je taj koji prenosi energiju. Eto zbog čega ih je toliko malo. Sanjasina će uvijek biti više, a svje­tovnih učenika može biti i na stotine tisuća.

Tako, treći tip učenika prenosi energiju, drugi prenosi učenje, a prvi to učenje prakticira. Vrsta pre­danosti ovisi od tipa učenika. Prvi tip nudi svoju de­vociju, drugi svoj život. a treći nudi sve. Izbor je učenikov, tako da ako učenik želi ponuditi sve, nitko mu se neće suprotstaviti.

Pitanje: Kako da razlikujemo pravog od lažnog gurua?

Odgovor: To je vrlo teško pitanje, jer ja nikada nisam sreo ili poznavao lažnog gurua. Od svakog čovjeka koga sam sreo u životu naučio sam ponešto. Kao pčela, išao sam od cvijeta do cvijeta i sakupljao polen. I vi biste trebali biti kao pčele. Kao što vi govorite o lažnom guruu, guru također može naići na lažnog učenika. Ponekad su i učenici lažni.

Prije svega morate duboko razmišljati o sebi, zatim se družiti s mudrim ljudima s vremena na vri­jeme, a onda bi trebali pročitati nekoliko knjiga kako bi poboljšali kvalitetu svoje inspiracije. Zatim morate odlučiti da imale gurua. Do tog vremena, domena vaše svijesti bi se trebala proširiti, i tek tada, ako ste i dalje u potrazi za guruom, možete biti sigurni da nećete dobiti gurua koji će zloupotrijebiti vašu spiritu­alnu energiju.

U indijskoj tradiciji guru se ne bira na osnovu njegove sposobnosti govorništva ili na osnovu propa­gande. Guru ne treba imati nikakav interes - to je vrlo važno. Zato prvo trebate sebe opremiti vrlinama učenika, a onda dobiti pravog gurua, ali i dalje vam ne mogu odgovorili na vaše pitanje. Pokušavao sam razmišljati o tome, tu i tamo saznam ponešto, ali ni­sam došao ni do kakvog zaključka jer mislim da u tom odnosu objema stranama nešto nedostaje. Guru koji loše govori o učeniku i učenik koji loše govori o guruu su kao muž i žena koji jedno u drugom vide samo seksualni objekt. Da li ste iskreni u pogledu svog spiritualnog cilja? Ako ste iskreni, čak i lažni guru može biti vaš pravi vodič. Bez obzira na kvalitetu gurua, on može prevariti svakoga osim isk­renog učenika.

Ja vjerujem da je svako tragalac i da svako treba slobodno pronaći svoj put i svog gurua. Ne vje­rujem da postoje dobri i loši muževi ili dobre i loše žene. Kada dvije individue nisu u stanju naći kom­promis, kako možete biti sigurni koja od njih je loša, a koja dobra?

Mnogo se priča o tome kako su neki gurui va­ralice, kako ljudima razaraju umove i uništavaju ži­vote. Ako se ne znate snaći sa svojim guruom, to je vas problem. Nema dobrih gurua, nema loših gurua, nema svetaca i nema šarlatana. Čak i oni ljudi koji se predstavljaju kao gurui u namjeri da steknu neku dobit, vremenom postaju odgovorni. Mnogo puta sam se uvjerio da se ovako dešava.

Ono što svi spiritualno orijentirani ljudi trebaju striktno i čvrsto izbjegavati je stvaranje konfuzije u umovima ljudi: "Ovaj guru je veliki, onaj je ništavan." Razlike i nivoi su uvijek prisutni u raznim sistemima učenja, kao i u slučaju raznih gurua. Naravno, u ži­votima gurua se mogu desiti i određene greške, što ne znači da ih zato treba omalovažavati ili veličati svog gurua na račun drugog, bilo direktno ili indi­rektno. Treba sagledati samo jednu stvar: pozitivan doprinos određene osobe u životu tragaoca. Čak i ukoliko ta osoba vodi samo sto ili dvjesto ljudi, to je dovoljno.

Postoji svjetlost svijeće i postoji svjetlost re­flektora. Ne treba ih uspoređivati. Svijeća nije beskorisna, a reflektor ne može osvijetliti sve. Svijeća vam može biti od koristi na mjestima gdje uopće nema svijetla. Gurui kao ja su male svijeće na mračnoj stazi ljudske evolucije koje pokušavaju obas­jati neka mjesta u svojoj okolini. Pored ove svijeće, postoji još mnogo svijeća. Stoga, za naše vlastito do­bro. nije ispravno gasiti svijetla drugih. To je nešto čega se uvijek trebamo sjećati u ovom posebnom trenutku našeg vijeka.

Upravo to govorim u posljednje vrijeme svakom svamiju i svakom pojedinom učeniku: "Nemoj nikoga osuđivati. Ako o njemu ne možeš govoriti dobro, onda bolje šuti." Govorim ovo u interesu čovječanstva. U suprotnom, bit će mnogo sitnih riba, mnogo sekti, mnogo konflikata i svi će se gurati, udarati i vikati. Ne, mi moramo imati nenasilnu metodu koja će udružiti sve pozitivne doprinose za čitavo čovječanstvo. Jedna osoba neka podučava mantru, druga neka podučava meditaciju, treća pranajamu, četvrta krija jogu, peta tantru. Jednoga dana ćemo svi zajedno s našim različitim praksama biti dio jedne jedinstvene crkve.

Pitanje: Što se dešava kada netko izgubi vjeru u svog gurua, kada se pojavi sumnja u njegovom umu koja ga nagoni da kaže: "Ovo više nije moj guru?"

Odgovor: Sasvim u redu - možete izgubiti vjeru u svog gurua. Možete ga ogovarati. Možete ga kri­tizirati, ali zadržite ga za svog gurua. To je najvažnija stvar jer ako se raziđete sa jednim guruom, razići ćete se i s drugim.

Ideja "nemam vjeru u svog gurua" je ideja vašeg nižeg uma. Tu sugestiju vam daje vaš sitničavi um. Vi ne želite da imate povjerenje u svog gurua, ali vjerujete svom umu! Zato, morate znati kako is­pravno postupiti. Što je ispravno? Prvo: "Moj guru je razvratnik, vrlo loš čovjek. Ne volim ga, mrzim ga, ali na Guru Purnimi ja mu se predajem"; jednog dana ćete otkriti da je baš ovo što vam upravo govorim bilo ispravno i točno.

Dat ću vam jedan sličan primjer. U Indiji muž i žena žive zajedno sve do svoje smrti. Svakodnevno se svađaju. Svakodnevno viču jedno na drugo. Šezde­set godina su u svađi. Ponekad on zbog toga ne jede, a ponekad ona. Nekada ona ne skuha ručak. Nekada ne priča s njim čak i po nekoliko dana. Ponekad se vrati kod svojih roditelja, ali i dalje žive zajedno kao muž i žena. To je njihova definicija ljubavi.

Sada, drugačiji primjer. Muž i žena žive: ona se naljuti, on se naljuti i odmah se razvedu. Tada je on razveden i ona razvedena. Oboje su ostali bez društvenog statusa. Vidite, uloge muža i žene su statusi u društvu. A zatim poslije dvije ili tri godine, on se zaljubi u drugu ženu i ona u drugog muškarca; onda to zovete - moj sadašnji muž i moj bivši muž. Ja to zovem ubojstvo emocija. Ubili ste svoje emocije. Vi ste ubojica i bit ćete uvijek iznova ubojica.

Zato u spiritualnom životu nema govora o raz­vodu s tim čovjekom. Kao učenik imate pravo da ga klevetate, da ga kritizirate, ako želite objavile to u novinama ili izdajte knjige o njemu. Napišite sve što imate protiv njega i razdijelite ljudima, jer vam to nitko neće kupiti. Pričajte loše o njemu 24 sata dnevno; to je samo druga strana bakti ili devocije. O osobi koju volite mislite cijelo vrijeme. O osobi koju užasno mrzite mislite 24 sata dnevno.

Što je važno? Ono što je važno je potpuna svjesnost gurua. Nije važno da li je guru dobar. Razmišljati o lošem guruu i razmišljati o dobrom gu­ruu je važno, ali zapamtite još jednu vrlo bitnu stvar. Ako je vas guru vrlo dobar, vaša svjesnost neće biti vrlo duboka. Sada, kakvu vrstu svjesnosti želite? Da li hoćete površnu svjesnost ili duboku svjesnost? Sjećam se svog neprijatelja više nego prijatelja. Veći utisak na mene je ostavio moj neprijatelj nego prijatelj. Stoga, guru je guru za cijeli život i učenik ostaje učenik ci­jelog svog života. Ništa ne može promijeniti ovaj od­nos. Ova neraskidiva veza pratit će vas iz života u život.

Da li mislite da sam došao ovdje tek tako, slučajno? Ne, to je predodređeno. Ja sam dio vaše karme i vi ste dio moje karme. Mi smo živjeli za­jedno u mnogim životima. U mnogim, mnogim živ­otima smo imali odnose i uslijed tog zakona karme smo se sada sreli, a ne pukim slučajem. Mogu vam dati tisuće primjera iz odnosa s ljudima u ovom životu. Postoji nevidljivi zakon, zakon uzroka i pos­ljedice i on je podjednako primjenljiv na svaku po­jedinačnu supstancu, na svaki pojedinačni objekt u ovom univerzumu.

Prema tome, uslijed zakona uzroka i posljedice sreli smo se na ovom mjestu. Ne vidim to kao slučajnost, zato smatrajte da smo mnogo života živjeli zajedno i da smo se mnogo puta voljeli. Dakle, u ovom životu čak i ako me kritizirate i klevetate, nije me briga, jer mi je moj guru rekao da je onaj koji vas kritizira i vrijeđa ili ne poštuje, vaš najbolji pri­jatelj.’’