U harmoniji s prirodom - teorija i praksa zelene filozofije

U ovoj knjizi japanski poljoprivrednik Masanobua Fukuoke detaljno obrađuje svoj pristup prirodnoj poljoprivredi, koja je kasnije nazvana permakulturom.
Ova knjiga biće od veliki koristi ljudima koji se bave organsko-biološkom poljoprivredom, a takođe i onima koji su uključeni u različite aspekte zaštite životne sredine.
Prema njegovom iskustvu moguće je uzgajati useve bez pesticida i hemijskih gnojiva, a da se istovremeno postižu visoki prinosi. Njegovo shvatanje prirode je postizanje ravnoteže prirodnih ciklusa, a njegova filozofija je postizanje ljudskog društva koje je samoodrživo, samoobnavljajuće, i koje ne stvara nova zagađenja.

****

Predgovor

Prirodno poljodjelstvo utemeljeno je u prirodi u koju se ćovjek ne upliće. Ono nastoji ohnoviti prirodu razorenu Ijudskim znanjem i djelovanjem te uskrisiti čovjećanstvo odvojeno od Boga.
Dok sam još bio mladić, odredeni me je tok dogadaja skrenuo na dostojanstven i usamljenički put koji vodi natrag prirodi. Čovjek može živjeti ili u zajednici s Ijudima ili u druženju s prirodom. Na svoju žalost, otkrio sam da Ijudi više nisu istinski humani, a ni priroda prirodna. Plemeniti put koji se uzdiže iznad svijeta relativnosti, bio je za mene previše strm.

Ovo su zapisi poljodjelca koji je pedeset godina lutao u potrazi za prirodom. Prešao sam dugačak put, ali dok se spušta noć, još je takav put i preda mnom.
U stanovitom smislu prirodno poljodjelstvo nikada neće biti usavršeno. U svome pravom obliku neće biti široko primijenjeno, i poslužit će tek kao kočnica koja će usporiti mahnitu navalu znanstvene agrikulture.

Otkad sam počeo predlagati poljodjelstvo u skladu s prirodom, uvijek sam nastojao pokazati vrijednost glavnih načela: bez oranja, bez gnojiva, bez pesticida, bez plijevljenja, bez orezivanja. Tijekom svih tih godina nijednom nisam posumnjao u mogućnost prirodnog poljodjelstva koje odbacuje svako Ijudsko znanje i uplitanje. Za znanstvenika koji je uvjeren da Ijudski intelekt može razumjeti prirodu i iskoristiti je, prirodno je poljodjelstvo samo poseban slučaj, te se ne može općenito primijeniti. No pet temeljnih načela što sam ih upravo nabrojio, vrijede svuda.
Sjemenke drveća i trava padaju na tlo, ondje klijaju i izrastaju u nove biljke. Sjeme što ga sije priroda nije tako slabo da može rasti samo na preoranom polju. Biljke su uvijek rasle zahvaljujući izravnoj sjetvi, bez oranja. U polju tlo obrađuju sitne životinje i korijenje bilja, a gnoje ga biljke za zelenu gnojidbu.
Tek se u proteklih pedesetak godina počelo misliti kako su mineralna gnojiva nužno potrebna. Istina je, doduše, da stara praksa gnojenja i kompostiranja ubrzava rast usjeva, ali ona također osiromašuje zemlju, iz koje se uzima organski materijal za kompost.

Čak i organsko poljodjelstvo, oko kojeg se svi u zadnje vrijeme toliko uzbuđuju, samo je još jedan tip znanstvenog poljodjelstva. Za prenošenje organskog materijala s jednog mjesta na drugo, te za njegovo prorađivanje i rasprostiranje ulažu se znatni napori. No svaki dobitak od svega tog rada samo je lokalan i privremen. Štoviše, preispitana iz šire perspektive, nastojanja da se zaštiti prirodni ekosustav često postižu suprotni učinak
Premda biljke u poljima i šumama napada tisuću bolesti, priroda uvijek održava ravnotežu; nikada nije postojala ni najmanja potreba za pesticidima. Čovjek je poremetio stvari kad je te bolesti nazvao štetom od kukaca. Vlastitim je rukama stvorio potrebu za teškim radom i mukom.

On također nastoji nadzirati korov, ali priroda nijednu biljku ne naziva korovom i ne nastoji je iskorijeniti. Isto tako nije točno da orezana voćka bolje raste i obilnije rađa. Drvo raste najbolje u svojem prirodnom obliku: grane se ne zapliću, Sunčevo svjetlo pada na svaki list, a voćka rađa svake godine, a ne tek svake druge.
Velik broj Ijudi danas je zabrinut zbog isušivanja obradive zemlje i nestanka biljnog pokrova širom svijeta, ali za takvo globalno loše stanje uvelike je odgovorna Ijudska civilizacija te metoda uzgoja usjeva koje je smislila Ijudska bahatost.
Prekomjerna ispaša, tj. velika stada što su ih držali nomadski narodi, smanjila je raznolikost biljnog pokrova i ogolila zemlju. No i poljodjelske zajednice su se, s pomakom prema suvremenoj agrikulturi i s velikim oslanjanjem na kemikalije dobivene iz nafte, također morale suočiti s propadanjem zemlje.

Kad napokon prihvatimo postavku da je priroda ranjena i oštećena Ijudskim znanjem i djelovanjem, i kad se odreknemo tih sredstava kaosa i uništenja, priroda će povratiti svoju sposobnost da hrani sve oblike života. Moj put ka prirodnom poljodjelstvu u određenom je smislu prvi korak prema obnavljanju prirode.

Činjenica da prirodno poljodjelstvo tek treba biti šire prihvaćeno samo pokazuje koliko je priroda smrtno ranjena, te obim u kojem je oštećen i izopačen čovjekov duh. Utoliko je rad na širenju prirodnog poljodjelstva važniji.