Sadhana - savršen put do realizacije

Odlomak :

’’Uvod

Skupina ljudi okupila se na zaklonjenom odmaralištu u brdima Rajasthana u Indiji.

Samo neki, ako i oni, mogu pojmiti da sudjeluju u događaju koji će postati prvo sjeme revolucionarnog pokusa u cvjetanju ljudske svjesnosti - one koja će s vremenom promijeniti živote stotina tisuća ljudi po cijelom svijetu. Čovjek oko kojega su ovi ljudi okupljeni poznat je kao Osho.

"Želim da vi svjedočite o radosti koju iskušavam kao rezultat mojeg buđenja" kaže Osho u ovoj knjizi." I tako sam odlučio pozvati vas ... Oprostite ako moj zov uznemiruje vaš san i raspršuje magle vaših snova."

Poziv, kako je izražen na ovim stranicama, je nježan kao da je upućen nekome na rubu budnosti. Oni kojima je poznat njegov kasniji rad, to može izgledati kao jaki kontrast - i tehnike meditacije koje predlaže i način na koji govori izgledaju kao šapat uspoređeni sa alarmnim zvonima koja je kasnije upotrijebio da prekine drijemež čak i onih u komi.

No još je značajnija prisutnost iste bezvremenske vizije koju nas Osho poziva da dijelimo s njim. A za mene, ljepota ove knjige - njezina jasnoća i jednostavnost, njezina poezija i tišina, još je više pojačana jer sam iskusila ona alarmna zvona.

"Meditacija je stanje bez misli" kaže On. "Kada nema razmišljanja, tada upoznajemo onoga kojega skrivaju naše misli. Kada nema oblaka plavo nebo otvara se pogledu."

Ova knjiga je stranica po stranica plavog neba.

Ma Deva Sarito



DOBRODOŠLICA

Vidim čovjeka obavijenog gustom tamom. On je postao kao kuća čija je lampa ugašena u tamnoj noći. Zaboravio je kamo želi poći i što želi biti. Ali sjećanje onoga što je zaboravio može se u njemu ponovo probuditi. Iako je tama nema razloga za očajavanje. Što je dublja tama, bliža je zora. Na otvorenom moru vidim duhovnu obnovu cijelog svijeta. Novi će čovjek biti roden i mi smo u agoniji njegovog radanja. Ali ta regeneracija treba suradnju svih nas.

Dogoditi će se kroz nas i samo kroz nas. Ne možemo si dopustiti da budemo samo promatrači. Moramo se pripremiti za ovo ponovno rođenje u nama samima.

Dolazak tog novog dana, tog svitanja, dogoditi će se samo ako sebe ispunimo svjetlom. O nama ovisi da tu mogućnost pretvorimo u stvarnost. Mi smo svi opeke zdanja sutrašnjice i zrake svjetlosti koje će roditi sunce budućnosti. Mi smo stvoritelji a ne samo gledatelji. Međutim, potreba nije samo za stvaranjem buducnosti, ona je za stvaranje same sadašnjosti, za stvaranje nas samih. Stvarajuci sebe čovjek stvara čovječanstvo.

Pojedinac je dio društva pa se i evolucija i revolucija dešavaju kroz njega. Vi ste taj dio.

Zato želim pozvati vas. Želim probuditi vas iz drijemeža. Zar ne vidite da su vaši životi postali čisto besmisleni i beskorisni, do kraja dosadni? Život je izgubio svaki smisao, svaki cilj. No to je prirodno. Bez svjetla u čovjekovom srcu ne može biti ikakvog smisla u njegovom životu. Ne može biti ikakve radosti u njegovom životu kada nema svjetla u njegovom unutrašnjem biću. Činjenica da se danas osjećamo suvišni i preopterećeni nije zato što je sam život beskoristan. Život je beskonačno ispunjenje. Ali mi smo zaboravili stazu koja vodi do tog mjesta, do tog ispunjenja. Mi samo egzistiramo i ništa nemamo sa životom. To nije življenje, to je samo čekanje na smrt. I kako može čekanje na smrt biti išta osim dosadno. Kako može biti radost?

Došao sam da vam kažem ovo: postoji način da se probudite iz ovog lošeg sna za koji mislite da je život. Staza je uvijek postojala. Staza koja vodi iz tame u svjetlo je vječna.

Ona je sigurno tamo, no mi smo okrenuli svoja lica od nje. Želim da prema njoj okrenete lica. Ova staza je dharma, religija. Ona je način raspirivanja svjetla u čovjeku; ona usmjerava čovjekovu barku koju nosi struja. Mahavira je rekao za one koje nosi brza struja svijeta, sa svojom starošću i svojom smrti, da je religija jedini sigurni otok, sidro, cilj i pribježište.

Jeste li žedni svjetla koje ispunjava život radošcu? Želite li dostići istinu koja daje čovjeku besmrtnost? Ako je tako, ja vas pozivam. Prihvatite moj poziv - na radost, na svjetlo, na besmrtnost. To je samo stvar otvaranja očiju. I tada će nastati novi svijet svjetla.

Ne morate učiniti ništa drugo već samo otvoriti oči. Samo se morate probuditi i gledati.

Ništa u čovjeku nije stvarno ugašeno niti je on izgubio usmjerenje, ali ako su mu oči zatvorene tama se širi svuda unaokolo i gubi se svako usmjerenje. No zatvarajući oči čovjek gubi sve; otvarajući ih postaje kraljem.

Zovem da vas probudim iz vašeg sna padanja u veličajnost vladara. Želim promijeniti vaš poraz u pobjedu, vašu tamu u svjetlo, vašu smrt u besmrtnost. Jeste li spremni poći na put sa mnom?

Prije nego počnemo s radom, molim prihvatite moju ljubav. To je jedino čime vam mogu izraziti dobrodošlicu u osami i povučenosti ovih brežuljaka. Nemam ništa drugo da vam dam. Želim sa vama podijeliti beskrajnu ljubav koju je prisustvo Boga stvorilo u meni.

Želim ju razdijeliti. I čudo toga je da što više dijelim to ona više raste! Stvarno bogatstvo povećava se njegovim dijeljenjem, a bogatstvo koje se smanjuje dijeljenjem ni nije pravo

bogatstvo. Onda hoćete li prihvatiti moju ljubav? Vidim prihvaćanje u vašim očima i vidim da se one zauzvrat prelijevaju ljubavlju.

Ljubav može začeti ljubav i mržnja može začeti mržnju. Štogod dajemo isto nam se vraća. To je vječno pravilo. Pa sve što poželimo je ono što bi trebali dati svijetu. Ne možete dobiti cvijeće u zamjenu za trnje.

Vidim cvijeće ljubavi i mira kako cvate u vašim očima, i duboko sam nagrađen.

Ovdje sada ima tako mnogo različitih ljudi. Ljubav ujedinjuje i pretvara mnoge u jedno. Fizička tijela su odvojena i nastaviti će biti tako, no postoji nešto iza tih tijela što zbližava ljude i ujedinjuje ih u ljubavi. Tek kada je postignuto to jedinstvo može se nešto reći i može se nešto razumjeti. Komuniciranje je jedino moguće u ljubavi i samo u ljubavi.

Sakupili smo se na ovom osamljenom mjestu tako da vam mogu nešto reći i da me vi možete slušati. To izricanje i to slušanje mogući su samo na razini ljubavi. Vrata srca otvaraju se samo ljubavi. I zapamtite da samo kada slušate sa srcem, a ne glavom, da tek onda možete nešto čuti. Možete pitati: "Da li i srce isto čuje?" no ja vam kažem da kada nešto čujemo, to samo srce čuje. Do sada glava nikada ništa nije čula. Glava je gluha kao top. A to je točno i za govor. Samo kada riječi dolaze iz srca imaju značenje. Samo riječi koje dolaze iz srca imaju miris svježeg cvijeća; u protivnom nisu samo odstajale i izblijedjele već su kao i umjetno cvijeće napravljene od papira.

Ja ću vam otvoriti svoje srce i ako mi vaša srca dozvole da uđem imati ćemo susret i komunikaciju. I u tom trenutku zajedništva ono što je riječima nemoguće izreći biti će preneseno. Mnoge neizrecive stvari mogu se tako čuti i ono što se ne može pretočiti u riječi, ono što je izmedu redova može se tako prenijeti. Riječi su vrlo važni simboli no ako ih se posluša u potpunom miru duha i u tišini one postaju moćne. To ja zovem slušanjem sa srcem.

Ali i kada slušamo nekoga puni smo misli o sebi samima. I to je lažno slušanje. Tada niste istiniti slušatelji. Vi ste pod iluzijom da čujete a u stvari ne čujete. Za istinsko slušanje potrebno je da duh bude u stanju savršene, tihe pozornosti. Trebate samo slušati i ne činiti ništa drugo. Samo tada možete čuti i razumjeti. I to razumijevanje postaje svjetlo i dovodi do transformacije u vama. Bez takvog stanja duha ne slušate nikoga, nego samo slušate sebe. Uzburkanost koja bjesni u vama apsorbira vas. I tada ste toliko zaokupljeni da vas nikakva komunikacija ne doseže. Izgleda kao da gledate ali ne vidite; izgledate kao da slušate ali ne čujete.

Krist je takoder rekao: "Oni koji imaju oči za gledanje, neka vide. Oni koji imaju uši za slušanje, neka čuju." Zar oni kojima je on govorio nisu imali oči i uši? Naravno da su imali oči i uši, no samo postojanje očiju i ušiju nije dovoljno za gledanje i slušanje. Nešto drugo je potrebno i bez toga postojanje ili ne-postojanje očiju i ušiju je nebitno. To nešto drugo je unutrašnja tišina i budna svjesnost. Samo kada postoje ove osobine otvaraju se vrata uma i nešto se može reći i čuti.

Očekujem tu vrstu slušanja od vas za vrijeme ovog kampa sadhana. Kada jednom savladate to umijeće ono postaje vaš životni drug. Samo ono može vas osloboditi nevrijednih zaokupljenosti. Može vas probuditi za veliki, misteriozni svijet vani i početi ćete iskušavati vječno svjetlo svjesnosti. To je ono što se nalazi iza vrtloga uma.

Ispravno gledanje i ispravno slušanje nisu potrebni samo za ovaj kamp sadhana već su temelj ispravnog življenja. Upravo kao što se sve jasno ogleda u jezeru koje je potpuno mirno, bez mreškanja, tako će se ono što je istina, ono što je Bog ogledati u vama kada postanete mirni i tihi kao jezero.

Ja vidim takvu tišinu i mir kako dolaze k vama i vidim vaše oči kako me pozivaju da kažem ono što želim reći. One me potiču da podijelim istine koje sam vidio i koje su dotaknule moju dušu. Vaša srca su željna i nestrpljiva da čuju o njima. Vidjevši da ste tako voljni i spremni da me čujete, moje srce je primorano da vam se otvori. U ovom mirnom okruženju, kada su i vaši umovi isto tako mirni, svakako ću vam moći reći ono što vam želim reći. Često se dogada da se moram suzdržati da ne govorim kada pred sobom vidim gluha srca. Zar svjetlo ne ostaje vani kada nađe vrata vaše kuce zatvorena? Na isti način i ja često stojim pred mnogom kućom. Ali dobar je znak da su vaša vrata otvorena. To je dobar početak.

Slijedeće jutro početi ćemo petodnevni program ovog kampa sadhana i kao uvod želio bih reći nekoliko stvari. Za nečiju sadhanu, za ostvarenje istine, um mora biti pripremljen na način kao što pripremate zemlju za uzgoj cvijeća. I stoga, želio bih da zapamtite nekoliko maksima.

Prva maksima je; živite u sadašnjosti. Za vrijeme kampa nemojte da vas ponese navika da razmišljate o prošlosti ili budućnosti. Ako si dozvolite da vas to ponese, živući trenutak, stvarno važna stvar će propasti i beskorisno će proći. Niti prošlost niti budućnost ne postoje. Prošlost je samo uspomena; budućnost je mašta. Samo je sadašnjost stvarna i živa. I ako se istina treba spoznati to može biti samo kroz sadašnjost.

Za vrijeme kampa, molim držite se podalje od prošlosti ali i od budućnosti. Prihvatite da one ne postoje. Postoji samo trenutak u kojem se nalazite. Samo trenutak u kojem jeste postoji i ništa više. Morate živjeti u njemu i to potpuno. Noćas čvrsto spavajte kao da je vaša cijela prošlost odrezana i puštena. Umrite glede prošlosti. A ujutro ustanite kao novi čovjek, jer je novo jutro. Pustite onom koji je otišao u krevet da se ne probudi. Dajte

onom koji je uvijek nov i uvijek svjež da ustane.

Stalno se prisjećajte da živite u sadašnjosti - i budite na oprezu dvadeset četiri sata svaki dan i pazite da mehaničko mišljenje o prošlosti i budučnosti ponovo ne započne.

Pažnja je dovoljna. Ako pazite ono neće ponovo početi. Pažnja i svjesnost lome naviku.

Druga maksima je; živite prirodno. Čovjekovo cijelo ponašanje je umjetno i rezultat uvjetovanja. Mi se uvijek zamatamo u lažne ogrtace i zbog tog omota postepeno zaboravimo svoje stvarno biće. Svucite tu lažnu kožu i odbacite ju. Nismo se ovdje okupili da postavimo na pozornicu dramu već da upoznamo i sagledamo sebe onakvima kakvi jesmo. Kao što glumci u predstavi skidaju svoje kostime i šminku i ostave ih po strani nakon izvedbe, u ovih pet dana i vi morate skinuti vaše lažne maske i odložiti ih. Dajte da ono što je temeljno i prirodno u vama izađe na vidjelo - i živite u tome. Nečija sadhana, nečija staza, razvija se samo kroz jednostavno i prirodno življenje. U danima ovog kampa sadhana budite svjesni da niste ni na kakvom položaju, da nemate zvanje, da nemate mjesto. Oslobodite se od svih tih maska. Vi ste samo vi, potpuno obična ljudska bića bez imena, položaja, klase, obitelji; bezimena osoba, vrlo obični pojedinac. Morate naučiti tako živjeti jer je to ono što jeste u stvarnosti.

Treća maksima je; živite sami. Nečija sadhana rođena je u potpunoj samosti, kada je netko potpuno sam. Ali općenito čovjek nikada nije sam. Uvijek je okružen drugima. I ako oko njega nema mnoštva izvana, on je u središtu mnoštva iznutra. Mnoštvo treba raspršiti.

Iznutra nemojte dozvoliti stvarima da se natiskuju na vas. A isto je istinito za vanjsko - živite prema sebi kao da ste potpuno sami u ovom kampu. Ne morate održavati odnose sa bilo kim drugim. Usred tih bezbrojnih odnosa vi ste zaboravili sebe. Svi ti odnosi -

neprijatelj ili prijatelj, otac ili sin, žena ili muž - tako su vas zaokupili da unutar sebe ne možete pronaći niti znati svoje vlastito biće.

Jeste li ikada pokušali zamisliti što ste izvan tih vaših odnosa? Jeste li ikada odbacili odoru tih odnosa i vidjeli sebe potpuno odvojeno od njih? Odmaknite se od svih tih odnosa i znajte da niste sin svojega oca i majke, niti muž svoje žene, niti otac svoje djece, niti prijatelj svojih prijatelja, niti neprijatelj svojih neprijatelja - i ono što ostane je vaše stvarno biće. Ono što ostaje u vama ste vi. Ovih dana morate živjeti sami u tom biću.

Slijedeći ove maksime, moći ćete doseći stanje uma koje je apsolutna potreba za nošenje vaše sadhane i za postizanje mira i ostvarenje istine. Kao i ove tri maksime želim vam objasniti i dvije vrste meditacija koje cemo početi sutra.

Prva meditacija je za ujutro. Za vrijeme te meditacije morate držati kralježnicu uspravno, zatvorite oci i držite vrat ravno. Usnice vam trebaju biti zatvorene i jezik treba dodirivati nepce. Dišite polako ali duboko. Koncentrirajte svoju pažnju na pupak. Budite svjesni treperenja koji osjećate u pupku uzrokovanog disanjem. To je sve što morate učiniti. To smiruje um i misli. Iz te praznine konačno idete unutra.

Druga meditacija je za noć. Rasprostrite tijelo na pod i pustite udove da se potpuno olabave. Zatvorite oči i dvije minute sugerirajte si da se tijelo opušta. Postepeno će tijelo postati opušteno. Tada si dvije minute sugerirajte da vaše disanje postaje mirno. Disanje će postati tiho. Konačno, iduće dvije minute sugerirajte si da vaše misli zastaju. Ova svjesna auto-sugestija vodi do potpune relaksacije i praznine. Kada je um postao savršeno miran, budite potpuno svjesni vašeg unutrašnjeg bića i budite svjedok mirnoće. To svjedočenje će vas odvesti do vas samih.

Morate vježbati ove dvije meditacije. No zapravo su one umjetna pomagala i ne trebate ih se držati. Uz njihovu pomoć rastapa se nemir uma. I kao što više ne trebamo ljestve nakon što smo se popeli, jednog dana moramo odbaciti i to pomagalo. Meditacija postiže savršenstvo onog trenutka kada postaje nepotrebna. Upravo to stanje je samadhi.

Sada je noć poodmakla i nebo je puno zvijezda. Drveće i doline pošli su na počinak.

Hajdemo i mi na spavanje. Kako je sve mirno i tiho! Hajde da se stopimo u taj spokoj. U dubokom snu, u snu bez snova idemo tamo gdje Bog prebiva. To je spontani, nesvjesni samadhi koji nam je priroda podarila. Uz pomoc ovog kampa sadhana i mi možemo doseći isti cilj. No tada ćemo biti svjesni i budni. To je razlika i to stvarno velika razlika. U prethodnoj spavamo; u kasnijoj mi smo širom budni.

Hajdemo se povući na spavanje s nadom da ćemo postići samadhi. Kada su naše nade popraćene odlučnošcu i pravim nastojanjem sigurno će se ispuniti.

Neka nas Bog povede ovom stazom. To je moja jedina molitva.’’