Druga Judina izdaja

Druga Judina izdaja Slobodan Vlajki
Banja Luka 2015, 232 strane
mek povez
21 cm
nova knjiga
Emil Vlajki, potpredsjednik Republike Srpske u periodu od 2010. do 2014. godine, doktor političkih nauka i profesor emeritus Univerziteta u Banjaluci, nedavno je objavio novi roman "Druga Judina izdaja"!
Ova knjiga poznatog intelektualca sigurno će privući značajnu pažnju javnosti, a zasad se može pronaći u banjalučkim knjižarama "Kultura" i "Libra". Izdavači su Partija ekonomske i socijalne pravde, čiji je Vlajki lider, te banjalučka "Besjeda" i frankfurtske "Vesti".

Za čitaoce će posebno atraktivna biti činjenica da se Vlajkijev novi roman odnosi na dvije ličnosti koje on ima u sebi i koje se međusobno ne slažu, zatim na predsjednika Republika Srpske Milorada Dodika, te na Isusa i Judu. Upravo zbog toga, razgovor za Press započeo je pitanjem u kakvoj vezi je njegova podijeljena ličnost sa proteklom decenijom postojanja RS, ključnim figurama Srpske i događajima iz Svetog pisma.

- Dobro ste primijetili da u meni postoje bar dvije ličnosti. Jedna je racionalna, naučna, "luciferska", faustovska. Druga je puna obzira prema bližnjem svom, bez obzira na razlike u obrazovanju, socijalnom statusu, nacionalnosti i vjeri. U svakodnevnom životu, moja druga, idealistička ličnost prevladava nad onim što je najvažnije u ovom društvu, nad profitnom racionalnošću. Drugim riječima, nema tih para na svijetu kojima bih mogao da budem kupljen i korumpiran, tako da odustanem od svojih ubjeđenja i da radim nešto nečasno, nemoralno, a isplativo. Zbog toga sam bio i ostao siromašan kao "crkveni miš". Za vrijeme mog mandata kao potpredsjednika RS, u više navrata bio sam izložen pokušajima političke i materijalne korupcije, što sam, naravno, odbijao. Kao takav, "neprilagodljiv", bio sam blaćen i vrijeđan sa svih strana - kaže Vlajki.
Ko vas je i zbog čega osporavao dok ste bili potpredsjednik RS?

- Bošnjaci su me vrijeđali jer sam se borio protiv političke islamizacije ovih prostora, dakle ne protiv islama kao vjere. Hrvati su to isto radili jer nisam pripadao katoličkim i HDZ-ovskim strukturama i njihovom načinu mišljenja. Vladajuće srpske strukture u RS napadale su me jer sam oštro kritikovao njihovu socijalnu i ekonomsku politiku. "Međunarodna zajednica" nije mogla da me smisli jer sam razotkrivao njenu imperijalističku politiku, kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou, posebno onu protiv srpskog naroda. Sve u svemu, nisam nikom odgovarao, pa sam konačno bio politički eliminisan. I Isusov lik, gledajući istoriju, nije nikada nikome bio po volji, iako su se svi uvijek kleli u njegova načela.
Možda moje vrijeme tek dolazi!
Vidimo da je vaša književna aktivnost u punom zamahu. S druge strane, da li je, završetkom vašeg mandata potpredsjednika RS, okončana i vaša politička karijera, ili je to samo "zatišje pred buru"?

- Nemojte me provocirati i tjerati me da sam sebe previše hvalim. Vi znate da se unutar političke elite u RS ističem svojim kvalitetima, poštenjem, obrazovanjem, idealizmom, kao i međunarodnom prepoznatljivošću, budući da se moje naučne knjige nalaze u oko 250 biblioteka širom svijeta. Za vrijeme mog mandata, narod se uvjerio da sam bio potpredsjednik svih građana RS i ljudi me zbog toga cijene. Osim toga, znam kako efikasno izaći iz ekonomske i socijalne bijede u kojoj se nalazimo. Ne šalim se kada to kažem, ja to "čudo" mogu da postignem. Polit-ekonomista po obrazovanju, ja sam strateg, razmišljam globalno, građanski, socijalkapitalistički, i potrebna mi je jedino dobra ekipa, "trust mozgova" koji bi mogao realizovati moje zamisli. U sadašnjem patološkom, bolesnom, banditskom, feudalnom sistemu, apsolutno sam beskoristan. Ali ko zna? Možda moje vrijeme tek dolazi.
Budući da živimo u politički oštro polarizovanom društvu, šta u "Drugoj Judinoj izdaji" mogu da nađu oni koji očekuju apologetski odnos prema prvom čovjeku RS, a šta oni koji pretpostavljaju da je riječ o kritici iz (ne)očekivanog pravca?

- Bio sam i ostao "apologeta" Dodikove spoljne politike usmjerene protiv američkog "novog svjetskog poretka", kao i napora Milorada Dodika za jačanje i osamostaljivanje RS u smislu izvornog Dejtona. S druge strane, osuđivao sam njegovu unutrašnju, počesto štetnu ekonomsku i socijalnu politiku i njegov nedostatak strategije za ovaj entitet. Istovremeno, protiv sam onog dijela opozicije koja, paktirajući sa antisrpskim Zapadom i ekstremnim bošnjačkim krugovima, (ne)svjesno ruši RS, a mogu se složiti sa mnogim njenim kritikama Dodikove unutrašnje politike. Napominjem da ovo društvo jeste pljačkaško i banditsko, ali za to su odgovorne sve političke elite, od Dejtona do danas, koje su šurovale sa strancima i sa mafijom. Tragično je, međutim, što taj dio opozicije pokazuje neukusno sluganstvo.
Možete li da takvu tvrdnju ilustrujete konkretnim primjerima?

- Nedavno je, zamislite, britanski ambasador došao iz Sarajeva u Banjaluku da bi promovisao neki petparački film o Džejmsu Bondu! U stvari, on je tu došao da simbolički pokaže britansku moć koja će, u vidu poznatog britanskog špijuna, srušiti srpsku "Spectru", dakle "zlu RS" i Dodika, koji se opiru "humanom" Zapadu. Pritom je ambasador pozvao dio političke elite, posebno viđenije opozicionare, da prisustvuju ovoj svinjariji, dakle projekciji filma. I umjesto da pozvani bojkotuju taj poziv, dajući Britancima na znanje da ne smiju da se miješaju u unutrašnje stvari RS, pogotovo nakon njihovog pokušaja da se u UN Srbi proglase genocidnim narodom, oni su, naivno ili ne, pogazili svoj ponos i time naznačili sadašnjim antisrpskim mešetarima na ovim prostorima da se na njih uvijek može računati. Da bi vam bilo jasnije, zamislite situaciju da su Britanci u UN pokušali da Hrvate prikažu kao ustaško-genocidne. Da su, nakon toga, u Zagrebu organizovali projekciju istog filma i pozvali probranu političku elitu da tome prisustvuje, ko bi im od Hrvata došao na tu projekciju?!
Bez želje da čitaocima otkrivamo zaplet romana, pitamo vas: kakvu ulogu ima tema žrtvovanja u vašoj novoj prozi, a kakvu težinu može imati u neizvjesnim danima i mjesecima bliske političke budućnosti u RS?

- Dodik će, svakako, otići 2018. godine, ali bi bilo dobro za RS, pa i za njega, da ode prije tog roka. Ne zato što je, kako tvrdi opozicija, on pljačkao ovu zemlju: nisam ni policija, ni tužilaštvo da bih nešto takvo mogao da tvrdim. Jednostavno, zemlja je blokirana stvorenom političkom netrpeljivošću iz koje se ne vidi izlaz, a narod, bez obzira na to ko je kriv za tu blokadu, predstavlja najveću žrtvu takvog stanja.

U mom romanu, dakle fikciji, izmišljenim događajima, ja "izdajem" Dodika kako za dobro naroda, tako i za njegovo dobro. Čini mi se, naime, da će u najskorijoj budućnosti uslijediti hapšenja bliskih Dodikovih saradnika da bi se ubrzao njegov pad. Po meni, bolje je da on ne doživi takav kraj. Pa ako je, simbolično posmatrano, potrebno da ja kao Juda, budem kriv za sve nevolje RS, a da on koliko je to moguće, što časnije ode i da na taj način, uz moju žrtvu, ujedini srpski narod, ja sam i na to spreman. Smatram da je, u jednom takvom scenariju, apsolutno nužno sljedeće: oni koji su stvarali RS, dakle izvorni SDS i borci, zajedno sa inteligencijom, kojima će se priključiti svi rodoljubi iz svih stranaka, moraju se politički organizovati da bi, nakon njegovog odlaska, preuzeli rukovođenje ovom zemljom.
U realnosti, vrh Republike Srpske, bar deklarativno, ide prema referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH. Da li predstojeći rasplet te situacije ima sudbinsko i prelomno značenje, baš onakvo kakva je i atmosfera vaše knjige, ili postoji mogućnost da to bude tek još jedan dnevnopolitički "hit za jednu sezonu"?

- Vi ste, Saša, bili i ostali Nevjerni Toma. Što se mene tiče, daj bože da referenduma bude. Ako ništa drugo, a ono zbog toga da srpski narod, makar i simbolično, povrati samosvojnost i čast. Da svojim prkosom pokaže stranom okupatoru u vidu OHR-a i visokog predstavnika, da Srbi nisu obične marionete stranaca, te da mogu samostalno da odlučuju o svojoj sudbini.
U "Drugoj Judinoj izdaji", tzv. međunarodnu zajednicu, što je čest naziv za Vašington i njegove satelite, sarkastično zovete SS-om, uvodeći skraćenicu za navodni "slobodni svijet". Da li su se na toj adresi umorili od Srba s obje strane Drine ili su u proteklom periodu samo "punili baterije" za nove eksperimente nad RS i Srbijom, koje ćemo uskoro moći vidjeti?

- Iskreno se nadam da se takozvani slobodni svijet, SS-ovski po zlodjelima, umorio od Srba koje je bombardovao, satanizovao, ucjenjivao i otkidao im teritorije, tako da se konačno više nikada ne pojavi u srpskom vidokrugu. Ali to su, nažalost, puste želje, jer nakon SS-ovskih poraza u Ukrajini, Iranu, Siriji i njihovih poraza u nametanju sankcija Rusiji, teško da će oni htjeti da ispuste "lagan srpski zalogaj". Bili bi zauvijek osramoćeni, a to neće dozvoliti, osim ako ne budu prisiljeni.
Ima li SS alternativu, i u vašoj knjizi i u realnom životu? Da se poslužimo biblijskim metaforama: mogu li Srbi, kao Jevreji u Egiptu pod vođstvom Mojsija, da politički, a ne doslovno, krenu na istok? Šta ih čeka tamo, ako analiziramo odnos Moskve prema Banjaluci i Beogradu tokom posljednjih godina?

- Ljudi mi često kažu da su Rusi ovakvi i onakvi, da su nepouzdani i da im ne treba vjerovati. Sigurno u tome ima istine. Ali nisu, kao Zapad, bombama ubijali nevine srpske civile, uništavali dječja obdaništa, škole, vodovode, električna postrojenja i stambene objekte, niti su silom otkidali srpske teritorije. Naprotiv, Rusi u UN ne dozvoljavaju da samoproklamovano Kosovo uđe u ovu svjetsku organizaciju, ne dozvoljavaju da UN osudi Srbe kao genocidan narod, širom otvaraju svoje tržište srpskim proizvodima itd. Dakle, Srbi imaju izbor između jalove ideologije ljudskih prava i evroatlantskih integracija "bez alternative", što može da koristi tek uskom krugu elite, i jasne, konkretne ruske pomoći u svim važnim domenima života, što je od koristi čitavom srpskom narodu.
Ko aktuelnom predsjedniku RS najviše "radi o glavi", u smislu političke sudbine: vi kao autor "Druge Judine izdaje", njegova politička konkurencija iz opozicije, Sarajevo, Zapad ili "mangupi iz sopstvenih redova"?

- Bože, kako ste pametni! Vi u pitanju dajete odgovor, a ja treba da to potvrdim, pa da ispadne kao da sam ja to rekao. U nečem ste se ipak prevarili. Između svih nabrojanih, ja sam jedini koji mu ne radi o glavi i koji ga i dalje podržava u spoljnoj politici. S tim da u vaš nabrojani spisak treba da ubacite i njega samog, jer ponekad svojim nesmotrenim javnim nastupima i te kako škodi sam sebi. Daću vam najnoviji primjer. Na nedavnoj proslavi 40. godišnjice Univerziteta u Banjaluci, on ne samo da se nije pojavio, što može da bude opravdano, nego, kao predsjednik RS, nije čak ni poslao pozdravni telegram, što se ne može ni na koji način opravdati. Što se mene tiče, ponavljam, htio bih da on ostane u svijesti i postupcima mnogih u RS kao kohezioni faktor, čime će biti nastavljena borba za osamostaljivanje i jačanje RS. Čitava moja knjiga ide u tom pravcu.