Deca
Knjiga Deca Milene Marković, nagrađene NIN-ovom nagradom za najbolji roman 2021. godine, napisana je u formi stiha i teško se može ograničiti u bilo koju književnu vrstu.
Nepatetičan lirski tekst, napisan kao ispovest, često ironična i samoironična, propituje arhetipove od detinjstva, preko odrastanja i svega što ono donosi, do starosti.
Odlomak:
bila jednom jedna devojka
lepa i ponosna
brza i smejava
sa dugom kosom i belim rukama
i ta je devojka mislila
ja sam najbolja i najlepša
ovde nema nikoga za mene
gde je taj koji je za mene
jednom je dobila cveće devojka
bacila je
drugi put dobila je pesmu
bacila je
treći put dobila je prsten
bacila je
i jednog dana došao je vetar
i vetar je tako zagrlio
da nije mogla da diše
i vetar joj je podigao suknju
i vetar joj je podigao kosu
i vetar je okrenuo i obrnuo
i nije znala devojka
šta se sa njom dešava
i onda je nju vetar podigao
i odneo daleko daleko
više je nikad nisu videli
ni mama ni tata ni bata ni seka
postala je strašna vetrovita kraljica
tamo u oblacima
i jedino što je volela
to su bila deca
deca dole što trče i skaču
deca što se smeju
deca što ne plaču
a sad spavaj
Milena Marković, kao već nagrađivani autor (Nagrada Miloš Crnjanski 2007. godine za knjigu Tri drame, nagrada FEST-a za najboljii scenario 2016. godine za film Otadžbina, Prva nagrada Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji 2021. godine za adaptaciju scenarija za film Nečista krv: Greh predaka, nagrade Biljana Jovanović i Đura Jakšić za knjigu Ptičije oko na tarabi 2010. godine) podarila nam je roman u stihu u kojem nam je prenela autentično žensko iskustvo, kao ćerke, sestre, ljubavnice, supruge, majke, upakovano u formu poeme, koja propituje patrijarhalnu stvarnost.
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Nepatetičan lirski tekst, napisan kao ispovest, često ironična i samoironična, propituje arhetipove od detinjstva, preko odrastanja i svega što ono donosi, do starosti.
Odlomak:
bila jednom jedna devojka
lepa i ponosna
brza i smejava
sa dugom kosom i belim rukama
i ta je devojka mislila
ja sam najbolja i najlepša
ovde nema nikoga za mene
gde je taj koji je za mene
jednom je dobila cveće devojka
bacila je
drugi put dobila je pesmu
bacila je
treći put dobila je prsten
bacila je
i jednog dana došao je vetar
i vetar je tako zagrlio
da nije mogla da diše
i vetar joj je podigao suknju
i vetar joj je podigao kosu
i vetar je okrenuo i obrnuo
i nije znala devojka
šta se sa njom dešava
i onda je nju vetar podigao
i odneo daleko daleko
više je nikad nisu videli
ni mama ni tata ni bata ni seka
postala je strašna vetrovita kraljica
tamo u oblacima
i jedino što je volela
to su bila deca
deca dole što trče i skaču
deca što se smeju
deca što ne plaču
a sad spavaj
Milena Marković, kao već nagrađivani autor (Nagrada Miloš Crnjanski 2007. godine za knjigu Tri drame, nagrada FEST-a za najboljii scenario 2016. godine za film Otadžbina, Prva nagrada Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji 2021. godine za adaptaciju scenarija za film Nečista krv: Greh predaka, nagrade Biljana Jovanović i Đura Jakšić za knjigu Ptičije oko na tarabi 2010. godine) podarila nam je roman u stihu u kojem nam je prenela autentično žensko iskustvo, kao ćerke, sestre, ljubavnice, supruge, majke, upakovano u formu poeme, koja propituje patrijarhalnu stvarnost.