Uzvišene misli

Reč priređivača:

Nakon Wildea, Twaina, Kafke i Leca, pred čitateljima je novo izdanje "Misli" iz najpopularnije biblioteke Šarenog dućana "Mali mrav". Višenamjenska je to ilustrirana knjižica za čitanje u svakoj prigodi: na putovanju, na plaži, pred spavanje, na nastavi pod klupom, ili gdje već, ali i za upoznavanje s velikim autorom i njegovim najpoznatijim i najcitiranijim mislima. Nekoga će koja "uzvišena misao" genijalnog klasika navesti da pročita cijelo djelo iz kojeg je citat, a nekoga na posudbu rečenice u prigodnoj situaciji - koja ne mora biti "biti ili ne biti" - recimo kad čovjeku dođe da zausti "nisam pametan", ili pri udvaranju, ili na razgovoru za posao, ili na nekom skupu političara, ili za školski referat ili gdje već zatreba.

U svakom slučaju knjiga je tu, ima pristojan broj stranica (232), ilustracija (59) i pristojnu cijenu (59 kn), a valja spomenuti jednog od naših najuglednijih prevoditelja Matu Marasa koji je odabrao "bardove" misli i razvrstao ih po vječitim temama kao što su: ljubav, sreća, prijateljstvo, žene, muškarci, brak, mrak, umjetnost, i sl. Uostalom, evo nekih:

Biti, ili ne biti, to je pitanje.

Slabosti, ime ti je žena!

Konja! Konja! Kraljevstvo za konja!

Budala misli da je mudar, ali mudrac zna za se da je budala.

Mjera uvijek za mjeru, i milo se za drago vraća.

Hoću živjeti u tvojem srcu, umrijeti u tvojem krilu, i biti pokopan u tvojim očima.

Ni u čemu drugom nisam tako sretan kao u duši koja pamti moje drage prijatelje.

Ako to bude sada, ne treba doći; ako ne bude trebalo doći, bit će sada; ako ne bude sada, ipak će doći. Važno je biti spreman.

Moje riječi uzlijeću, a misli dolje gmižu;
riječi bez misli nikad u nebo ne stižu.

Muškarci su travanj kad se udvaraju, prosinac kad su oženjeni.

Divno je
imati divovsku snagu, ali nasilno je
služiti se njome kao div.

Ljudske opačine žive u bronci, a njihove vrline
pišemo na vodi.

Oh, kako to biva da ljudsko uho
čuje laskanje, a za savjet je gluho.

Moda pohaba više odjeće nego čovjek.

Sveto je oružje
kad je pravedna nakana zbog koje se paše.

Vidjeti mnogo i nemati ništa znači imati bogate oči i siromašne ruke.

Zar ne znaš da sam žena? Kada mislim, moram govoriti.

William Shakespeare se rodio 1564. u Stratfordu, kao treće od osmero djece u obitelji Johna i Mary Arden, u velikoj kući u ulici Henley koja je danas nacionalni spomenik. Tadašnja mjesna škola bila je izvrsna, ali nema dokaza da ju je Shakespeare pohađao. Godine 1582. oženio se Annom Hathaway koja je bila osam godina starija od njega; u matičnim knjigama zabilježeno je da su imali kćer Susannu te blizance Hamneta i Judith.

Godine 1587. vjerojatno je s jednom od pet putujućih glumačkih dužina koje su gostovale u Stratfordu krenuo u London. Zna se da je već 1592. postigao neke uspjehe kao glumac i dramski pisac. Dok su zbog kuge sva kazališta bila zatvorena, Shakespeare je napisao poeme ’’Veneru’’ i ’’Adonisa’’ i ’’Lukreciju’’, te najveći dio soneta. Bio je na rubu egzistencije i živio od milosti jednog bogatog plemića.

Kada su se kazališta ponovno otvorila, Shakespeare je stupio u glumačku Družinu lorda komornika čijim je članom i suvlasnikom ostao do kraja karijere. Nastupali su posvuda u Londonu, katkada gostovali po provinciji, a 1599. sagradili su vlastito kazalište Globe. Shakespeare je do tada bio napisao gotovo sve svoje historijske drame (npr. Henrik VI., Henrik IV. , Henrik V., Rikard III., Rikard II.) i komedije (npr. Kroćenje goropadnice, San ivanjske noći, Mletački trgovac, Vesele žene windsorske), te dvije rane tragedije (Tit Andronik, Romeo i Julija). Nakon smrti kraljice Elizabete novi kralj Jakov I. uzeo ih je pod svoje okrilje, pa često nastupaju na dvoru kao Kraljeva družina. U tom posljednjem razdoblju Shakespeare je napisao sve četiri "velike tragedije" (Hamlet, Othello, Macbeth, Kralj Lear), "mračne" komedije (Troilo i Kresida, Mjera za mjeru), te naposljetku "romantične igre" (Periklo, Cymbeline, Zimska priča, Oluja). Oko godine 1612. Shakespeare napušta kazališni život i vraća se u Stratford gdje je i umro (1616).

Sedam godina poslije pjesnikove smrti, njegovi prijatelji glumci John Heminge i Henry Condell tiskali su Komedije, historije i tragedije gospodina Williama Shakespearea, gdje je u jednoj knjizi sabrano 36 dramskih djela. Tekst je bio složen u dva stupca na listu velikog formata koji se zvao folio; taj prvi folio bio je skupa knjiga i stajala je funtu.

Sačuvana su tri različita portreta Williama Shakespearea: gravura Martina Droeshouta s naslovne stranice sabranih djela morala bi biti najautentičnija, ali suvremenici su tvrdili da ne sliči na Shakespearea; poprsje nad grobom, s dodatkom pera i komada papira na jastuku, toliko je puta mijenjano da se i tu morala izgubiti svaka sličnost; u londonskoj Nacionalnoj galeriji portreta čuva se još uljani Chandos portret nepoznata autora, nazvan tako po vojvotkinji koja mu je bila vlasnica. Čitateljima ostaje da slijede uputu Bena Jonsona iz predgovora prvom foliju: "Štioče, ne gledaj njegovu sliku, nego njegovu knjigu."

Mate Maras