Sodoma

Reč autora:

Ova knjiga nije protiv Crkve, nego protiv lobija koji je već dugo u Vatikanu.

PROLOG

ON JE DIO ŽUPE", urotničkim glasom šapće mi na uho prelat.
Ovaj „kodirani izraz" preda mnom je prvi put upotrijebio nadbiskup Rimske kurije.
„Znate, on vam vrlo prakticira. Iz župe je", ustrajao je prigušenim glasom, pričajući mi o običajima jednog slavnog vatikanskog kardinala, bivšeg „ministra" pape Ivana Pavla II., kojeg smo obojica dobro poz.navali. A onda je dodao: „Kad bih vam ispričao sve što znam, ne biste vjerovali!" Naravno, ispričao mi je.
U ovoj ćemo se knjizi nekoliko puta susresti s tim nadbiskupom, prvim u dugom nizu svećenika koji su mi opisivali stvarnost kakvu sam naslućivao, stvarnost koju će mnogi smatrati fikcijom. Bajkom.

„Problem je u lome što vam, ukoliko kažete istinu o ’ormaru’, i neobičnim prijateljstvima u Vatikanu, nitko neće vjerovati. Reći će da je to izmišljotina jer ovdje stvarnost nadilazi fikciju", povjerio mi je jedan
franjevački svećenik koji takoder radi i živi u Vatikanu već trideset godina.
Bez obzira na to, mnogi su mi opisali taj „ormar". Dok su se neki brinuli što ću otkriti, drugi su mi šaptom otkrivali tajne, a ubrzo, puno glasnije, i skandale. Treći su se, pak, pokazali brbljavima, čak pretjerano brbljavima, kao da su sve ove godine samo čekali trenutak kada će napokon prekinuti šutnju. Četrdesetak kardinala i stotinjak biskupa,monsinjora, svećenika i nuncija (papinskih poslanika) pristalo se sastati sa mnom. Među njima je bilo i onih za koje se pretpostavlja da su homoseksualci, onih koji su svaki dan prisutni u Vatikanu i koji su me pustili da uđem u njihov svijet „posvećenih".

Javna tajna? Glasine i klevete? Ja sam poput svetog Tome, trebam provjeriti da bih vjerovao. Morao sam, dakle, dugo istraživati i živjeti uronjen u tajne Crkve. Boraveći u Rimu tjedan dana svakog mjeseca, bio sam smješten unutar Vatikana, zahvaljujući gostoljubivosti visokih crkvenih dostojanstvenika od kojih su neki i sami bili ,,iz župe". Nada- Ije, putovao sam u više od trideset zemalja kako bih posjetio svećenstvo Latinske Amerike, Azije, Sjedinjenih Država i Bliskog istoka, i prikupio više od tisuću svjedočanstava. Tijekom toga dugog istraživanja, proveo sam gotovo sto pedeset dana svake godine na reporterskoj misiji, izvan svog doma, odnosno izvan Pariza.

Nikada, tijekom te četiri godine istraživanja, pri susretu s kardinali- ma i svećenicima, ponekad poznatim po nesusretljivosti, nisam skrivao svoj identitet, identitet pisca, novinara i istraživača. Sve sam razgovore vodio pod svojim pravim imenom i bilo je dovoljno da moji sugovor- nici naprave kratku pretragu na Googleu, VVikipediji, Facebooku ili Twitteru, kako bi doznali detalje moje biografije pisca i reportera. Ovi prelati, i mali i veliki, često su sa mnom mudro očijukali, a neki pak, bez puno krzmanja, otvoreno i intenzivno. To je dio rizika ovog zanimanja!

Zašto su oni koji su navikli šutjeti, pristali prekinuti oniertu? To je jedan od misterija koji pokušava otkriti ova knjiga te razlog njez.ina na- stanka.
Ono što su mi ispričali dugo je vremena bilo tabu tema; prije dva- deset ili samo deset godina ovakvo bi djelo bilo teško objaviti. I’utevi Gospodnji dugo su vremena, usudim se reći, bili nedokučivi. I )anas su manje nedokučivi jer odstupanje Benedikta XVI. i volja p.ipe 1 ranje z.a reformom, doprinose slobodi govora. Društvene inreže, veća odvaž- nost medija i nebrojeni skandali vezani uz crkvene „običaje" učinili su mogućim, ali i nužnim, da se ta tajna otkrije. Stoga o a knjiga ne cilja na Crkvu kaocjelinu, negonajednu posebnu „vrstu" gej zajednice, preno- seći priču većinskog dijela Kardinalskog zbora i Vatikana.
Mnogi kardinali i prelati koji služe u Rimskoj kuriji, zapravo većina onih koji sudjeluju u konklavama ispod fresaka Sikstinske kapele koju je oslikao Michelangelo, ispod jedne od najgrandioznijih scena gej kul- ture, napučene muževnim tijelima okruženim ignudima, snažnim i go- lim mladićima, dijele iste „naklonosti". I’odsjećaju nas na „obitelj". Alu- zijom u stilu disco ijueeitn, jedan mi je svećenik šapnuo: ,,We are familv."

Većina monsinjora koji su se obraćali vjernicima s balkona bazili- ke svetog Petra, između pontifikata I’avla VI. i Franje, kako bi tužnim glasom objavili smrt pape, ili s iskrenim veseljem uzviknuli Habemus papam!, dijele istu tajnu. £ bianca!
„Prakticirajući", „homofili", „posvećeni", „unstraights", „monde- ni", „prevrtljivi", ,,questioning", „closeted", ili jednostavno ,,u orma- ru" - svijet koji otkrivam, s pedeset nijansi pederluka, nadilazi sva moja očekivanja. Intimna priča muškaraca koji u javnosti odaju sliku pobož- nosti, a privatno vode potpuno drukčiji život, toliko drukčiji od onog prvog, klupko je koje je komplicirano razmrsiti. Izgled neke institucije vjerojatno nikad nije bio toliko obmanjujući, a jednako tako ni ispovijesti vjere o celibatu i zavjetima na čednost, a da istovremeno skriva posve drugu stvarnost.