• Srbija
  • English
  • +381 (0)11 3463 072
  • +381 (0)60 3463 072
  • Sabo je stao
    Sabo je stao

    Sabo je stao

    Iz recenzija:

    “Uprkos činjenici da je “Sabo je stao” prvo prozno delo Ota Horvata nakon sedam pesničkih zbirki i izbora ovenčanih prestižnim pesničkim nagradama, ovaj sadržajni roman je izveden upečatljivo, emotivno, i povrh svega, stilski precizno. Na (samo na prvi pogled) nevelikih stotinak stranica, autor pripoveda o žalosti nakon smrti supruge A., evocira zajedničke uspomene i iznosi intimne detalje ličnog života, ali, još bitnije, opisuje proces tugovanja od njegovog početka – otkrića fatalne bolesti – do poslednjeg čina, koji je napisan i koji još traje… Čitaoci vrlo brzo shvataju da im nije bitno da li je narativ autobiografski ili ne, jer Saba i A. čitaju kao književne junake i apsolutnu fikciju. Oni rastu u predstavu romantičarskog pesnika i njegove mrtve drage.”

    Dragan Babić

    “Sabo je stao, ali Horvat je uspeo, uprkos svemu. Uprkos logici. Dok Sabo beleži kako je „besmisleno pričati o nepostojanju“, zapisivanje ostaje i nastavlja se. Postoje inherentne komande, zavučene u naslove odeljaka, počnite, nastavite, pa serija pitanja, a pitanja nužno zahtevaju odgovore, njihova ontologija vapi za ishodištem objekta, odgovori su insistirana čvorišta saznanja. Otud nam Horvatov tekst izgleda kao nužnost po sebi: možda se ne može, ali se svakako mora. Kolika god bila cena moranja.

    Sabo je usamljen, on je konstatacija nakon gubitka. Njegova izvesnost jeste preostatak bića, samosvojna nedostatnost. Njegova žena, A., umrla je, i svaka njegova reč jeste pokušaj da se Sabou-preostatku dâ ma kakvo opravdanje u zaglušujućoj tišini. Pokraj usamljenosti je i izgubljenost: polovina nedostaje, Sabo
    je sakati androgin koji diše kapacitetom umanjenim tačno za tu polovinu.”

    Srđan Srdić

    “Knjiga “Sabo je stao” roman je iz jednoga glasa, ali iz više gramatičkih lica. To ne znači da se mijenjaju pripovjedačke perspektive, perspektiva je jedna ista, nepromjenjiva. Ali u jednom trenutku ona je sadržana u pripovjedačevom ja, dok u drugom on sebe vidi sa strane, izdvojen iz tijela i iz života. Kao zlokobna inkantacija, ponavlja se iskazivanje vlastite krivnje za njenu smrt. To je autoflagelacija, to je autocinizam, to je, na kraju kao i na početku, sama istina one jedne, neprihvatljive i nepreživljive smrti. A ponekad i pojedinih drugih, ponešto lakših i ljudskijih smrti. Kada ti umre netko blizak, pogotovo ako je umiranje trajalo i ako ti je bio na brizi, osjećaš se krivim, osjećaš da si pridonosio smrti, umjesto da štitiš, pomažeš i liječiš, osjećaš da si bio taj koji je vodio ravno u smrt; nisi bio nemoćni pratilac, kao što će to reći drugi, ili kao što to objektivno jest. Ali što, uopće, znači objektivnost, i koga je briga za objektivnost u ovakvim stvarima.

    “Sabo je stao” nije linearno ispripovijedana priča. Ovo i nije roman o smrti, nego je roman o njezinim živim posljedicama. Ujedno, to je i najljepši roman moje generacije, za koji znam.”

    Miljenko Jergović

    Više detalja
    Šifra: 188392
    1.100 rsd

    potrebna količina:


    dostavadostava i poŠtarina

    nacin placanjanaČin plaĆanja

    Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

    - pouzećem prilikom isporuke knjiga
    - internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
    - preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
    - putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

    Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

    - pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
    - putem PayPal sistema
    - internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

    postavi pitanjepostavite pitanje

    OPIS KNJIGE
    Iz recenzija:

    “Uprkos činjenici da je “Sabo je stao” prvo prozno delo Ota Horvata nakon sedam pesničkih zbirki i izbora ovenčanih prestižnim pesničkim nagradama, ovaj sadržajni roman je izveden upečatljivo, emotivno, i povrh svega, stilski precizno. Na (samo na prvi pogled) nevelikih stotinak stranica, autor pripoveda o žalosti nakon smrti supruge A., evocira zajedničke uspomene i iznosi intimne detalje ličnog života, ali, još bitnije, opisuje proces tugovanja od njegovog početka – otkrića fatalne bolesti – do poslednjeg čina, koji je napisan i koji još traje… Čitaoci vrlo brzo shvataju da im nije bitno da li je narativ autobiografski ili ne, jer Saba i A. čitaju kao književne junake i apsolutnu fikciju. Oni rastu u predstavu romantičarskog pesnika i njegove mrtve drage.”

    Dragan Babić

    “Sabo je stao, ali Horvat je uspeo, uprkos svemu. Uprkos logici. Dok Sabo beleži kako je „besmisleno pričati o nepostojanju“, zapisivanje ostaje i nastavlja se. Postoje inherentne komande, zavučene u naslove odeljaka, počnite, nastavite, pa serija pitanja, a pitanja nužno zahtevaju odgovore, njihova ontologija vapi za ishodištem objekta, odgovori su insistirana čvorišta saznanja. Otud nam Horvatov tekst izgleda kao nužnost po sebi: možda se ne može, ali se svakako mora. Kolika god bila cena moranja.

    Sabo je usamljen, on je konstatacija nakon gubitka. Njegova izvesnost jeste preostatak bića, samosvojna nedostatnost. Njegova žena, A., umrla je, i svaka njegova reč jeste pokušaj da se Sabou-preostatku dâ ma kakvo opravdanje u zaglušujućoj tišini. Pokraj usamljenosti je i izgubljenost: polovina nedostaje, Sabo
    je sakati androgin koji diše kapacitetom umanjenim tačno za tu polovinu.”

    Srđan Srdić

    “Knjiga “Sabo je stao” roman je iz jednoga glasa, ali iz više gramatičkih lica. To ne znači da se mijenjaju pripovjedačke perspektive, perspektiva je jedna ista, nepromjenjiva. Ali u jednom trenutku ona je sadržana u pripovjedačevom ja, dok u drugom on sebe vidi sa strane, izdvojen iz tijela i iz života. Kao zlokobna inkantacija, ponavlja se iskazivanje vlastite krivnje za njenu smrt. To je autoflagelacija, to je autocinizam, to je, na kraju kao i na početku, sama istina one jedne, neprihvatljive i nepreživljive smrti. A ponekad i pojedinih drugih, ponešto lakših i ljudskijih smrti. Kada ti umre netko blizak, pogotovo ako je umiranje trajalo i ako ti je bio na brizi, osjećaš se krivim, osjećaš da si pridonosio smrti, umjesto da štitiš, pomažeš i liječiš, osjećaš da si bio taj koji je vodio ravno u smrt; nisi bio nemoćni pratilac, kao što će to reći drugi, ili kao što to objektivno jest. Ali što, uopće, znači objektivnost, i koga je briga za objektivnost u ovakvim stvarima.

    “Sabo je stao” nije linearno ispripovijedana priča. Ovo i nije roman o smrti, nego je roman o njezinim živim posljedicama. Ujedno, to je i najljepši roman moje generacije, za koji znam.”

    Miljenko Jergović

    Br.strana: 136

    Povez: Broš

    God.izdanja: 2022.

    Izdavač: Akademska knjiga

    ISBN: 978-86-6053-148-5

    Komentari čitalaca

  • Napišite recenziju za ovu knjigu i uz malo sreće osvojite
    vaučer za kupovinu od 2000 dinara!

    Knjige istog pisca

    KorisnaKnjiga.com koristi cookije kako bi prilagodila sajt korisniku i analizirala prikazani sadžaj.
    Podaci o identitetu korisnika se ne prikupljaju, već samo informacije o posećenosti koje dalje naši partneri obrađuju. Više informacija.