Rani dani

Name: Rani dani
Author: Goran Tribuson

OPIS KNJIGE:

MIRIS LIZOLA Sjećanja filmofila
Moja otrovna Madeleine

Prošlog sam tjedna bio na večeri kod Jasne i Velimira Viskovića, i dok smo sjedili na njihovoj začudno velikoj, zapravo od stana većoj terasi, pristigao je i gospodin Milan Šarac, vlasnik male nakladničke tvrtke u kojoj je Velimir urednik i poklonio mi novo izdanje Proustova romana Combray, prvi svezak velike intimističke sage koja govori o pustolovini potrage za davnim danima.

Terasa s koje se dobro vidi čitav zapadni dio Zagreba polako je tonula u meki proljetni sumrak i ja sam iskoristio ono malo preostalog svjetla da "napreskokce" prc.’utam kroz stranice davno pročitane knjige. I u trenucima kad sam se mutno prisjećao Proustovih istančanih i nenadmašnih razglabanja filozofije utonuća u san, svih njegovih književnih napora da se prizove slatka, zaboravljena prošlost, tako ravnodušna spram svih napora našega intelekta, dok sam prikupljao lucidne odbljeske te inteligentne i bolećive svijesti što se odvažila na posao da na više od tisuću stranica obnovi sjenke, boje, šaptaje i mirise vlastita vremena, shvatio sam da nikad, ali baš nikad, ne bih mogao napisati knjigu te vrste. I ne samo stoga što mi se

Proustova književnojezična sofisticiranost u otkrivanju davnih nježnih i sjetnih prizora činila nedostižnim umijećem, već i stoga što u vlastitom pamćenju nikako ne mogu pronaći meke pastelne prizore i složene, proturječne osjećaje koji bi uopće zavrijedili tu vrst pristupa. Moja su sjećanja jednostavno sastavljena od vickastih zgoda, raznih psina, provincijskih prostakluka i namještaljki, dakle od one građe od koje se mogu tkati kozerske zafrkancije uz litru i vodu, ali ne i višesveščane evokacije za nježne duše koje do kasno u noć čitaju uz žućkast sjaj noćne svjetiljke. Pa ipak, dan dva nakon te večere kod Viskovićevih, tražeći kutiju ksiladekora po zabrinjavajuće zapuštenom tavanu, u starom sam ormaru pronašao iimenku na čijem se dnu nalazila mala količina već gotovo ishlapjele raskužne tekućine kakvom su se u pedesetim godinama premazivali daščani podovi školskih učionica i kinematografskih dvorana. Ako se dobro sjećam, zvali smo je lizol. Imala je jedinstven, uistinu ničem nalik miris, i bilo je nužno da se s prvim parama što su ušle u moje nosnice prisjetim dva bjelovarska kinematografa u kojima se prije četrdesetak godina počeo orisavati moj filmofilski portret. Dakle, ako je za Prousta čep koji otvara neprozimu bocu uspomena bio žućkasti kolačić od šećera, brašna, limunova soka i jaja, meni je za istu stvar poslužilo cmo, otrovno dezinfekcijsko sredstvo dobiveno iz metana, pa i ta razlika između ukusne madeleine i sasvim nejestiva lizola na simboličan način govori o razlikama njegova djela i mojih zbrkanih nostalgičnih redaka.

Više detalja

Br.strana: 151

Povez: Tvrdi povez

God.izdanja: 1997.

Izdavač: Gradska narodna biblioteka Žarko Zrenjanin

ISBN: 8672840496

Šifra: 168002

Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT

Ukucajte ovde vaš mail kako biste bili obavešteni kada knjiga bude ponovo u prodaji:

dostava i poŠtarina

naČin plaĆanja

Opcije plaćanje za kupce iz Srbije:

- pouzećem prilikom isporuke knjiga
- internet karticama Visa,Maestro i Mastercard
- preko IPS skeniraj - mBanking aplikacije
- putem uplatnice na šalteru pošte ili banke

Opcije plaćanje za kupce iz inostranstva:

- pouzećem za kupce iz BIH i Crne Gore
- putem PayPal sistema
- internet karticama Visa, Maestro i MasterCard

postavite pitanje