Psihijatrija

Knjiga Psihijatrija predstavlja značajni naučno-stručni i metodološki iskorak u odnosu na nekadašnje i današnje udžbenike, koje studenti koriste za istoimeni predmet.

Obrađene su aktuelne teme na inovativni način uz reprodukcije likovnih radova pacijenata na psihijatrijskom lečenju, koji prikazuju mogućnost funkcionisanja pacijenata u okviru radne i likovne terapije.


PREDGOVOR:

Udžbenik psihijatrije, koji je pred vama, rezultat je rada 17 autora (16 su članovi Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Četvrti je ovo u nizu udžbenika članova ove Katedre u njezinoj 93-godišnjoj povijesti. Prvi je bio udžbenik urednika Radoslava Lopašiča (glavni urednik), Stjepana Betlheima i Sergija Dogana objavljen 1958. godine. Doživio je još dva izdanja, 1961. i 1965. godine. Tri desetljeća kasnije, 1995. godine, Vasko Muačević sa suradnicima objavljuje drugi udžbenik psihijatrije „ponajprije namijenjen studentima medicine“, ali i „svima onima koji se u svom radu susreću s problemima i poremećajima duševnog zdravlja“. Jedanaest godina kasnije, 2006., izlazi udžbenik Ljubomira Hotujca i suradnika.
U međuvremenu su svoje udžbenike objavile grupe autora iz Rijeke i Osijeka. Godine 2009. godine udžbenik psihijatrije dobivaju studenti riječkog Medicinskog fakulteta (urednice Tanja Frančišković i Ljiljana Moro), a 2014. studenti osječkog Medicinskog fakulteta (urednik Pavo Filaković).
Pored ovih ,,klasičnih“ udžbenika, koji studentima medicine „opsegom i dubinom omogućuju samostalno studiranje“ psihijatrije i u kojima je sadržano znanje koje studenti moraju savladati da bi položili ispit iz psihijatrije, hrvatski psihijatri su napisali i objavili još tridesetak udžbenika među kojima su oni iz psihološke medicine i psihopatologije, te oni namijenjeni đacima i studentima medicinskih škola i veleučilišta, ali i polaznicima raznih poslijediplomskih studija i tečajeva. Među njima je i knjiga Psihijatrija Vladimira Hudolina, udžbenik iz 1981. namijenjen studentima stomatologije.
U pristupu pisanja i uređenja ovog udžbenika pošli smo ne samo od potrebe i obveze da studentima nakon desetak godina stavimo na raspolaganje novi udžbenik, nego i s ciljem da udžbenik sadrži upravo ono gradivo, i onoliko toga gradiva, koje je potrebno savladati da bi se položio ispit iz psihijatrije. Cilj nam je, dakle, bio napisati udžbenik za studente medicine, a ne za specijalizante iz psihijatrije i stručnjake drugih profila kojima bi knjiga poslužila u svakodnevnom radu s psihijatrijskim bolesnicima. To je značilo opisati najčešće i najznačajnije psihijatrijske bolesti i poremećaje od kojih pate bolesnici s kojima će se studenti susretati prilikom vježbi iz psihijatrije i kao budući liječnici opće medicine. Isto tako značilo je opisati osnovne terapijske pristupe i postupke u psihijatriji te opće psihijatrijske pojmove i okvire u kojima se psihijatrija i psihijatrijski bolesnik kreću i u kojima se psihijatrija prakticira, a psihijatrijski bolesnik liječi.
Nakon definiranja cilja i koncepcije udžbenika, urednici su najveći napor uložili u ujednačavanje pristupa i stilova autora pojedinih poglavlja. Svjesni da te razlike nisu u potpunosti otklonili, nadaju se da one studentima neće činiti problem u učenju. Glede ponavljanja koja se nisu mogla izbjeći, urednici se nadaju da će ona pomoći studentima u savladavanju gradiva.
Udžbenik se, uvjetno, može podijeliti na četiri dijela.
Osnovni psihijatrijski pojmovi, njihovo prepoznavanje i klasificiranje te psihijatrijski pregled opisani su u prvom dijelu (1. do 6. poglavlje).
Središnji je drugi dio, u kojemu su u 19 poglavlja (7. do 25. poglavlje) opisane pojedine psihijatrijske bolesti, te psihičke smetnje u bolesnika s tjelesnom bolešću.
Redoslijed tih poglavlja usklađen je s popisom „duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja“ važeće, desete, revizije Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10). Ta klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije nastala je 1992. godine i ona je danas umnogome zastarjela, kako konceptualno tako i terminološki, no mi smo se morali koristiti njome jer je to ,,službena“ klasifikacija. Neki psihijatrijski entiteti se u drugim klasifikacijama (prije svega onima u DSM sustavu) navode i opisuju na drukčiji način. Autori poglavlja koja opisuju kliničke entitete naveli su i osnovne kriterije DSM-5 klasifikacije koja je objavljena 2013. godine, ako su njezini kriteriji bitno različiti od MKB-10. Vjerujemo da ova dvostrukost klasifikacijskih pristupa neće zbunjivati čitatelje.
Liječenje duševnih bolesnika i terapijske metode opisane su u trećem dijelu u šest poglavlja (26. do 31. poglavlje). Osim pojedinih terapijskih pristupa i tehnika tu je i poglavlje o najčešćim hitnim stanjima u psihijatriji i njihovu razrješavanju.
U zadnjem, četvrtom dijelu, prikazani su forenzičko-pravni, etički i kulturalni aspekti psihijatrije (32. do 34. poglavlje).
Na kraju je kazalo pojmova koje je izradio Aleksandar Savić.
Literatura je objedinjena i navedena na kraju knjige. U izboru referencija željeli smo na podjednak način obuhvatiti sva područja. Pri tome je naglasak bio na knjigama i monografijama. Radovi iz časopisa su navedeni kada je, po našem mišljenju, to bilo prijeko potrebno.
Uvrštavanje i izbor slika pokazali su se posebno ,,teškim“ poslom. U konačnici smo se odlučili, knjigu ilustrirati fotografijama likovnih radova psihijatrijskih bolesnika koje su nastale za vrijeme njihove hospitalizacije, u sklopu likovne terapije i to bez komentara o fotografiji i njezinu autoru. Nadamo se da te fotografije knjigu ne čine samo Ijepšom, nego i prihvatljivijom za učenje. Ti radovi pokazuju raznolikost likovnog izražavanja psihijatrijskih bolesnika i njihovu kreativnost, ali i njihovu mogućnost funkcioniranja u okviru radne i likovne terapije, a sve u cilju destigmatizacije psihičke bolesti.
Urednici imaju potrebu zahvaliti svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovaj udžbenik ugleda svjetlo dana. Prvo zahvaljujemo članovima naše Katedre što su nam ukazali povjerenje da uredimo ovaj udžbenik. Posebno zahvaljujemo autorima pojedinih poglavlja koji su se pokazali izuzetno suradljivim, te rukopise dostavili na vrijeme i kasnije surađivali na njihovu uređivanju. Veliku zahvalnost dugujemo recenzentima Veljku Đorđeviću, Pavi Filakoviću i Vesni Vidović. Hvala im za sve sugestije koje su pomogle da ovaj udžbenik bude kvalitetniji. Hvala i direktorici i urednici Medicinske naklade Anđi Raič, koja je ne samo prihvatila objaviti naš udžbenik, nego je svojim savjetima učinila da ova knjiga bude bolja i Ijepša. Hvala Ivani Hatvalić i Marku Habušu iz Medicinske naklade na njihovu trudu oko grafičkog uređenja i prijeloma knjige, te Saneli Đurinec Raič, koja je dizajnirala naslovnicu uklopivši u nju umjetničku fotografiju naše kolegice Vlaste Štalekar, kojoj na tome svesrdno zahvaljujemo. Hvala i Klinici za psihijatriju Vrapče i njezinoj galeriji Slava Raškaj na fotografijama slika iz njezina fundusa.
I, evo, nakon nešto više od godinu dana intenzivnog rada, šaljemo ovaj udžbenik stručnoj javnosti i studentima medicine, ali i svima onima kojima bi u učenju i radu mogao pomoći. Nadamo se da će ga stručna javnost procijeniti u kontekstu njegove namjene, a da će ga studenti prihvatiti kao udžbenik iz kojega će, uz ono što će čuti na predavanjima, seminarima i vježbama, lako pripremiti ispit iz psihijatrije.
U Zagrebu, rujna 2015.