Pitanje časti

Odlomak:

Katarina Kalina stajala je kao skamenjena. Sav očaj koji je osjećala u nutrini svojeg bića, očitavao joj se i na licu. Širom otvorenih očiju gledala je u pozitivan test na trudnoću. S nevjericom je odmahivala glavom.

Je li moguće?! Pred očima joj se vrtio zastrašujući životni scenarij. Franko joj se nije javio cijeli tjedan i u ovim trenutcima bila je prepuštena samoj sebi, zbog čega su njezine strepnje bile još veće.

Bezuspješno je pokušavala samu sebe smiriti i uvjeriti u to da Franko previše radi. Tko je bio toliko zaposlen da nije mogao odvojiti nekoliko trenutaka da odgovori na poziv ili na jednu od bezbroj poruka koje mu je poslala?

Razjasnit će sve kad se vide, ponavljala je sama sebi, ali sada, gledajući u pozitivan test na trudnoću teško joj je bilo održati optimizam.

Zadrhtala je. Stigle su je posljedice njezine lakomislenosti. Sada je bilo teško zamisliti u kojem će smjeru krenuti njezin životni put. Bojala se reakcije svoje obitelji i bijesa svojeg oca, koji je imao puno povjerenje u svoju jedinicu i zamišljao njezinu budućnost u obilju, uz dobrog muža i stabilnu obitelj. U njegovim planovima, drukčije nije ni moglo biti.

Njezina je obitelj izuzetno držala do svoje časti koja nije smjela biti okaljana ni na koji način. Nije li to trebala imati na umu cijelo vrijeme? Kasno je sad misliti na to, ljubav joj je bila pomutila razum.

– Katarina! – čula je majku kako je doziva. – Večera je na stolu!

Katarina se prisilila da se pokrene. Pokušala je odgovoriti, ali glas nije silazio sa njenih usana. Nakašljala se, i viknula:

– Stižem! – ali svoj glas jedva da je i ona čula.

– Katarina? – čula je kucanje na vratima.

Što učiniti? Kako se pred majkom pojaviti ovako potresena? Majka bi odmah primijetila da nešto nije u redu, a to nije smjela dopustiti. Približila se vratima i javila se majci da je umiri.

– Samo desetak minuta – rekla je tiho. – Stižem – trudila se uspostaviti samokontrolu.

Bila je previše mlada da bi vladala osjećajima. Oni su vladali njome. To je bilo njeno prokletstvo, zamka u koju je upala zbog svoje mladosti i naivnosti, kao i mnoge djevojke njezine dobi.

Ono što tako lijepo počne, trebalo bi isto tako i završiti. I hoće,

uvjeravala je samu sebe. Da je barem njena prijateljica Dea pored nje. Jedino njoj mogla je povjeriti što ju je mučilo, jedino je od nje mogla dobiti savjet. Ali Dea je bila na odmoru i vraćala se tek krajem tjedna.

Katarini se pet dana do ponedjeljka činilo daleko. Čule su se, ali preko moba nije željela Dei povjeravati svoje strpnje. Čekat će da se vrati, ništa drugo joj nije preostalo. Tek će je Deina prisutnost utješiti.

Samo riječi joj neće biti dovoljne. Disala je duboko pokušavajući smiriti se. Za nekoliko trenutaka trebala sjesti za stol sa svojima i pogledati ocu i majci u oči.

Trebala je praviti se kao da ništa nije bilo, izgledati kao obično, kao da se ništa ne događa. Prišla je zrcalu. Lice joj je bilo toliko blijedo da se i sama prepala svojeg odraza.

Velike tamne oči zrcalile su očaj. Dugačke trepavice izgledale su još duže zbog kuta svjetla koje je dopiralo iz svjetiljke. Duga tamna kosa u bogatim uvojcima padala joj je do samog struka.

Jagodice su joj bile naglašene, usne pune, strastvene, a sav taj sklad upotpunjavao je malen, ravan nos. Imala je vitko tijelo s naglašenim oblinama i svojom pojavom privlačila je poglede gdje god bi se pojavila.

Nagnula se nad umivaonik i umila se pa posegnula za rumenilom i nanijela ga diskretno na lice. Nadala se da će na taj način zavarati članove svoje obitelji, barem privremeno. Iako je znala da je dobro poznaju i primijetit će da je uzrujana.

Uzela je test, umotala ga u papirnati ručnik i bacila u kantu za otpatke. Duboko je uzdahnula i krenula prema blagovaonici. Morala je požuriti.

Njen otac Luka nije tolerirao nikakvo kašnjenje. Trebala je obuzdati drhtavicu i opušteno sjesti za stol kao da se ništa nije dogodilo. Ne dolazi u obzir išta govoriti roditeljima i od njih tražiti savjet.

Odgodit će ono neminovno koliko god to bilo moguće. Nadala se da njena napetost neće biti uočljiva, a ako i bude, pronaći će izgovor koji će zadovoljiti radoznalost roditelja.

Kad je sišla, otac je u ruci držao čašu s vinom. Bez nje nije počinjao, ali ni završavao nijedan obrok, osim doručka. Pokušala mu se nasmiješiti.

–Točno na vrijeme – rekla je uz izvještačen osmijeh.

– Ne bih se složio. Svi te čekamo – u njegovu izgovoru čuo se naglasak koji je donio iz rodnog kraja i tijekom desetljeća nije ga izgubio.

– Oprosti – rekla je skrušeno. – Neće se ponoviti.

Otac je bio velik autoritet i svima je ulijevao strahopoštovanje. Uvijek je bilo onako kako je on mislio da treba biti i svi su ga slušali bez pogovora. Bio je glava obitelji i kormilario je životima svih članova obitelji, pa tako i njezinim.

Tim više, Katarina nije moga zamisliti što bi se dogodilo kad bi doznao da je trudna.