Oko vatre: Trujal i jag

Iz recenzije :

’’U stihovima poznatoga suvremenog romskoga pjesnika Kujtima Paćakua sažeta je na neki način romska sudbina, oni govore o "prokletstvu" romskoga naroda, osuđenoga na vječno lutanje i neimaštinu. Ljubav, malo bola i mnogo vatre – tri su bitna elementa romskog identiteta koji prožimaju i poeziju Kujtima Paćakua.

No, u tim pjesmama istodobno ključa i golema snaga, neka mudrost i toplina života i nesalomljivost duha naroda koji je stoljećima bio proganjan i diskriminiran. Pjesnik je, zapravo, zaljubljen u život, pa su mu i stihovi takvi – izravni i jasni.

Pjesnik je to koji jednostavnim rječnikom govori o ljubavi, bijedi, o smislu ljudskog postojanja, identitetu, ljudskoj patnji... ili se pak samo igra slatkim riječima romskoga jezika, pa su mu i stihovi tada dječački naivni i neposredni.’’

***

»Odavno smo napustili nebo našeg zavičaja / Krenuli smo nepoznatim putovima / Sa sobom ponijeli smo / Samo jezik, naše pjesme i naše bajke / U srcu sačuvali smo jezik / U jeziku sačuvali smo pjesme / U pjesmama sačuvali smo naše bajke«. U ovim stihovima suvremenog romskog pjesnika Kujtima Paćakua sažeta je na neki način romska sudbina. A upravo njome, tom sudbinom prožeto
je čitavo Paćakuovo pjesništvo, koje je sada prvi puta dostupno hrvatskim čitateljima na hrvatskome jeziku, u zbirci znakovitoga naslova Oko vatre. Posebno su ti stihovi dirljivi upravo zbog toga što govore o »prokletstvu« romskoga naroda, osuđenoga na vječno lutanje i neimaštinu, primjerice u stihovima »Tisuću godina smo lutali / Zaleđena srca / Naša krv nas je grijala. / Tvoju bol poznaju
/ Mora, planine, kamenje i trave / Od Himalaja / Od Gangesa...« ili u sljedećim stihovima: »Kad će te Ijudi poprijeko gledati sjedeći za stolom / i baciti ti komad kruha / izdaleka / kao bijednici...«. No, u pjesmama Kujtima Paćakua istodobno ključa i golema snaga, neka mudrost i toplina života i nesalomljivost duha naroda koji je stoljećima bio proganjan i diskriminiran. Ljubav, malo bola i mnogo vatre — tri su bitna elementa romskog identiteta koji prožimaju i poeziju Kujtima Paćakua. Pjesnik pravi pjesme od, kako sam kaze na jednome mjestu, šake bola, nekoliko kapi suza, malo prasine beskrajnih putova i Ijutih začina Ijubavi te ih ostavlja da se ispeku na vatri duše.
Kod Kujtima Paćakua ne nalazimo apstraktne pjesme, gdje bi se citatelj morao posebno potruditi kako bi pronašao njihov smisao,stihovi djecacki naivmineposredni.To je poezija koja jednostavno prica zivot oji teče, teče i ne donosi bitne promjene u romskome nacinu života. Kujtim Paćaku je vjerojatno poznat svakom Romu na Kosovu. Paćaku je, naime, aktivan u književnosti, kazalištu, politici i u području Ijudskih prava. Dapače, vodeća je osoba romskoga pokreta koji se zauzima za etničku emancipaciju Roma na Balkanu.Rođen je u Prizrenu 1959., diplomirao je naAkademiji lijepih umjetnosti u Prištini na odjelu za glazbenu pedagogiju, sada već magistrira, a završio je također i kazališni smjer kod prof. Faruka Begollija. Kujtim Paćaku je radio i kao radijski i televizijski voditelj trideset godina i jedan je od prvih romskih novinara u Europi.
S obzirom na to da je jezik vitalni element nacionalnog i kulturnog identiteta nekog naroda, a romski jezik još uvijek nije priznat, ne čudi stoga poseban odnos koji Kujtim Paćaku ima prema jeziku.
To je odnos Ijubavi i simbioze jer pjesnik je svjestan da mu taj »jezik materinji« daje materijal za njegove stihove, jerpoezija, kako netko reče, razvija fantaziju jezika, daje joj krila. Ali i nesto mnogo više od toga - taj jezik je u samoj biti njegova bića što potvrđuje i ovim stihovima: »Posjedujem bijeloga konja /jednu violinu iz starih vremena / koji će tako ojačati /do časa smrti moje.

Kujtim Paćaku je i sam prevodio svoje stihove na jezike koji se govore oko njega, a prevodili su mu i drugi, na albanski, srpski, turski, mađarski, francuski, engleski, talijanski, španjolski, kineski, a sada, eto, i na hrvatski. Prijevodi s romskog jezika i na romski jezik u nas su, na žalost, rijetkost jer je i cijela romska književnost skromna, ne samo zbog pomanjkanja novca za izdavačku djelatnost nego i zbog maloga broja prevoditelja s romskog na hrvatski jezik i obrnuto.

Kujtim Paćaku je jedan od onih Ijudi koji u svome narodu svijetle poput svjetionika, što i sam na neki nacin potvrđuje svojim stihovima: »Bože / Nađi za mene mjesto / na jednoj zvijezdi / čak i meteoru / blizu Tebe / da i ja svijetlim. / I ja bih rado posvijetlio / jadniku put /1 ja bih rado osušio / nakvašenog. / Rado bih posvijetlio ceste / Ijudi koji putuju na konjima. / Ugrijao njihove zaleđene šatore / u kojima spavaju. / Osvijetlio bih bolje odozgo / blistave oči / zlatne dječje ruke«. Svojim stihovima on grije šatore svojih sunarodnjaka i naša srca.


SANDRA VIKTORIJA KATUNARIĆ

****