Oklopne postrojbe Sila Osovine na jugoistoku Europe u Drugome svjetskom ratu

Izdanje je na hrvatskom i engleskom jeziku.

Odlomak:

UVOD

Jedna od najvažnijih tehničkih posebnosti Drugoga svjetskog rata na prostorima jugoistoka Europe bila je upotreba oklopne tehnike: tenkova, oklopnih vozila samohodnih topova ili oklopnih vlakova, na gotovo cjelokupnom jugoslavenskom ratištu bez obzira na prostor, vrijeme i pripadnost vojskama.

Ovo ratište nazvano Jugoistok Europe u dobroj mjeri smo omeđili prostorom bivše socijalističke Jugoslavije, jer su i zaraćene strane čitav taj prostor tijekom rata u znatnoj mjeri promatrale kao jedinstven. Aneksije, okupacije pojedinih dijelova teritorija Kraljevine Jugoslavije ili stvaranje novih država, nisu remetili logiku upotrebe vojne tehnike. Po tipu ratišta, strateškoj važnosti i načinu vojnih sučeljavanja, ratište Jugoistoka je bilo sekundarno, ali ga tipologija naoružanja i način upotrebe čine neobično zanimljivim.

Oklopnu tehniku u razdoblju 1941. – 1945. na ovom ratištu koristili su: Jugoslavenska vojska, vojnočetnički odredi i partizanske jedinice koje prerastaju u Jugoslavensku armiju na kraju rata, njemačka vojska, SS jedinice i policija, talijanska vojska prije i poslije kapitulacije Italije, Sovjetska armija, Britanska armija u okviru koje i posebne novozelandske jedinice, bugarska vojska kao dio sila Osovine i kao dio savezničkih snaga, mađarska vojska, Domobranstvo i Ustaška vojnica Nezavisne Države Hrvatske i Slovensko domobranstvo.

Već ovaj impresivan pregled ratujućih strana ukazuje na daleko veći broj tipova i vrsta oklopnih vozila koja su korištena. Svaka od ovih vojski imala je svoju oklopnu tehniku u manjoj ili većoj mjeri, posebne načine korištenja, tipologiju i druge posebnosti. Specifičnosti jugoslavenskog ratišta za vrijeme Drugoga svjetskog rata 1941. – 1945. godine, prije svega njegova drugorazrednost, brdski teren kao i predominantna protugerilska borba, utjecale su na činjenicu da oklopne jedinice svih ratujućih snaga uglavnom budu korištene fragmentarno, na nivou veličine satnija – bataljun. Jedini periodi kada su angažirane veće snage bili su Travanjski rat 1941., ulazak Sovjetske armije u Srbiju 1944., kao i posljednja faza završnih operacija rata 1945. godine.

U ovoj knjizi bavit ćemo se oklopnim postrojbama sila Osovine, a to su njemački Wehrmacht – regularna vojska, Waffen-SS i Ordnugspolizei – policija, zatim talijanska vojska prije i poslije kapitulacije Italije, potom Domobranstvo i Ustaška vojnica Nezavisne Države Hrvatske, kao i slovensko domobranstvo, bugarska i mađarska vojska.

Autori su na temelju vlastitog višegodišnjeg istraživanja, ali i šire osnove radova navedenih kolega, pristupili izradi ove monografije. Osnovni motiv je bila zainteresiranost za vojnu tehniku i sam Drugi svjetski rat, ali i više od toga: izazov sakupljanja lepeze različitih podataka s čitavog jugoslavenskog prostora u jedinstvenu priču. U priči koju nudimo čitatelju, zastupljena je cjelina jugoslavenskog ratišta i oklopne tehnike na njemu, s obiljem detalja. U poznate povijesne epizode ugradili smo rezultate naših istraživanja u težnji da ponudimo čitljivu i dopadljivu cjelinu, s mnogo novootvorenih pravaca za posebna istraživanja. Uložili smo trud da sve strane opišemo na ujednačen način i bez ideoloških komentara. Nijednu od strana nismo željeli izostaviti, a obujam predstavljenog materijala je posljedica istraženosti, odnosno dokumentarne zasnovanosti te teme.

Namjera autora je prikazivanje povijesnih činjenica u riječi i slici, vezanih uz ratove i vojske na jugoistoku Europe. Ni u kojem slučaju namjera autora nije veličanje i idealiziranje ili opravdavanje niti jedne ideologije niti političke orijentacije.

Foto-materijal koji je predstavljen u knjizi prikupljan je dugo i na raznim stranama, često uz znatne istraživačke ili financijske napore. Objavljeni foto-materijal je samo važniji dio iz obimne građe nejednake tehničke kvalitete koju smo prikupili. Svjesni vrijednosti fotografija kao povijesnog dokumenta, koristili smo ih u najvećoj mjeri. One „pokrivaju“ svojim sadržajem najveći dio teksta monografije i dopunjavaju je na ilustrativan način.

_____________________________________

INTRODUCTION

The South-eastren Europe (or occupied Yugoslavia) was important participant of the Second World War, since it covers most of the Balkans. During the war, occupied Yugoslav territories have different status: the Third Reich occupied Serbia with Banat and anexed north and eastern parts of the Slovenia; Italy occupied or anexed western parts of Slovenia, Dalamazia, Montenegro, Kosovo, and western Macedonia. Bulgaria did the same with Macedonia, and portions of the Eastern Serbia; Hungary anexed Backa and Medjimurje. Moreover The Independent State of Croatia was created in April 1941 on the territories of Croatia, Srem, Bosnia, Herzegovina and Dalmazia.

Later as the war developed, the Italian troops were engaged in other areas of Croatia. On the other side the Bulgaraian troops were used as occupying force in most of the Serbia sonce January 1942. As the different kind of resistance mushroomed, the gureillas also controled territories. After the Italy’s capitulation on 8th Setpember 1943, most of its territories were captured by the Germans, and/or Partisan resisters. The Germans introduced some new administrative organisational forms, such creation of the Operation Zone Adritaic Littorial (OZAK), which were organised from the former Yugoslav and Italaian territories, expanding our scope further west to Italian north/eastern parts, inhabitted with Slovenes.

The War and occupation of this state since April 1941, introduced numerous domestic and foreign participants, which complicated alredy complicated war „picture“. Besides regular Yugoslav Army, and different local resistance or other movements later, in the Yugoslavia were acitve the German, Italian, Bulgraian, Hungarian and localy raised Axis forces, or armies that belonged to the Allied side: British, Soviet, Bulgarian or Italian Co-Berligerente forces. This theatre have its importance and acters, but so far described in other ways, pointing the military-political or interethnic relations and clashes.

In this book we shall review the Axis side and thier usage of the armoored vehicles. These were: the German forces consisted of the Wehrmacht, Waffen SS and Ordnungspolizei, than Italian Army until capitulatin in September 1943, and later Italian RSI forces 1943-1945, followng by the Croatian forces: Homeland and Ustasa forces, than Hungarian and Bulgarian force, and finnaly minor force as the Slovenian Homeland. Material in this book is a concise outline of the armour use in South European theatre. The authors used the combined approach: after description of the short April 1941 campaign, armoured forces were explained separately.

There is no doubt, that all the armies that took part in the War in Yugoslavia, may need a separate and in-depth analyses of the armour usage. But, the authors hope that the book will provided general overiview of the units, types and events and fullfull missing part in understanding one of the secondary Euopean theatres.

The term armour (armoured) or Panzer was used the book in wider meaning. It included tanks, but all other armoured vehicles other than tanks: armoured cars, self-propelled or assault guns, halftracks, improvised armoured vehicles, armoured trains and other armoured railway movers. Therefore this material not only dealt with armoured (tank) units, but also with all kind of the units that utilised such defined armoured vehciles.

Both authors already researched this subject and published several tittles before. In preovious years, they both mannaged to research most of the aviable archives and museums in the states of the former Yugoslavia. Dinko Predoevic works appeared in Croatia (2002, 2008), and became known abroad soon. Bojan Dimitrijevic published titles on this subject in Serbia (2010, 2011) and Germany (2011, 2013). Authors hope, that material gathered in this book will present a different and interesting ascpect of the war in Yugoslav theatre 1941-1945, focusing on the military-technical aspects, primarily.