Nebeska Jugoslavija
OPIS KNJIGE:
Ništa se ne događa slučajno pa tako valjda ni ova knjiga. Doduše, u početku je izgledala tek kao nuspojava međunarodnog znanstvenog projekta koji se zvao “Stvarno i imaginarno na današnjem Balkanu” (The Real and the Imaginary in the Contemporary Balkans). Na tom je projektu u akademskoj godini 2011/2012 radilo šestoro znanstvenika s raznih univerziteta u Nizozemskoj te zemljama bivše SFRJ. U istraživačkoj instituciji poznatoj po skraćenici NIAS u sklopu Kraljevske akademije nauka i umjetnosti Nizozemske uvjeti za rad bili su izvanredni. Tridesetak kolega raznih profila i specijalizacija iz desetak zemalja jedni su druge međusobno inspirirali i postigli dinamičnu sinergiju. Sve se to događalo u idiličnom miru Parka tulipana – prelijepog kampusa smještenog u gradiću Wassenaaru uz obalu Sjevernog mora. To je nedaleko Haaga čije smo predgrađe Scheveningen, gdje je smješten Međunarodni tribunal UN za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, mi balkanski članovi ovog projekta običavali nazivati glavnim gradom post-Jugoslavije. Tema primjene međunarodne pravde u ratovima 1990-ih nije se u našem projektu mogla izbjeći iako smo se većina nas bavili kulturom i identitetskim mijenama u bivšoj SFRJ, postjugoslavenskim državama i procesom interakcije između svih ovih faktora. Ukratko, grupa sociologa, politologa i povjesničara bavila se – tako smo radno naslovili jednu publikaciju – “Traganjem nesretne regije za pravdom i identitetom” (The Troubled Region’s Quest for Justice and Identity). U tom procesu koautori ove knjige otkrili su srodnost tema i pristupa i tako je nastala ova knjiga, kao jedna od tri glavne publikacije proizišle iz spomenutog matičnog projekta. Ovaj predgovor sam napisao ja, Vjekoslav Perica, ali ga potpisuje i drugi autor knjige, Mitja Velikonja, tako da se zna da smo obojica odgovorni za sve ideje i navode što slijede u ovoj knjizi i da obojicu potencijalni kritičari ili obožavatelji imaju napadati ili pohvaliti.
Dakako da znanstveni radovi ne nastaju preko noći; taj jedan semestar nipošto nije mogao biti dovoljan za ovu knjigu, to je bila tek završna faza nečega što je prije toga bilo započelo i svaki je od dvojice autora radio na ovoj i sličnim temama odranije. Kolega sociolog i kulturolog Mitja Velikonja već je objavljivao radove i o supkulturi nostalgije i njenim pojavnim oblicima na prostorima bivše SFRJ, i o pop kulturi i rok glazbi, te je u ovoj knjizi artikulirao jednu intrigantnu podtemu u sklopu toga opusa koja je povezana s općom temom jugonostalgije, ovog puta u poetskom i glazbenom izrazu motiva partizanskog antifašizma i revolucionarnog socijalizma. Kod mene, povjesničara nacionalizma, ovom što sam napisao u ovoj knjizi prethodilo je, prvo nekoliko kraćih neobjavljenih tekstova baziranih na arhivskim istraživanjima u SAD, u Hrvatskoj i Srbiji, te drugo, jedna prezentacija na međunarodnoj konferenciji na temelju rukopisa kome sam dao radni naslov “Suze Sonje Lokar”. Ta međunarodna konferencija održana je u novembru 2011. u Grazu pod pokroviteljstvom interdisciplinarnih postdiplomskih Studija Jugoistočne Evrope tamošnjeg univerziteta, u povodu 20-godišnjice “kraja Jugoslavije”. Posvuda su bili umjetnički dizajnirani crno-bijeli konferencijski posteri s frazom The End tako da mi je za vrijeme konferencije nekako spontano u uho ušla i tri dana zvonila melodija istoimene pjesme grupe The Doors, najbolje znane kao dio saundtraka velikog Coppolinog filmskog epa Apocalypse Now. Ali onda sam u prezentaciji kazao da mi taj plakat izgleda faktografski upitan te priopćio “otkriće” koje je u stvari javna tajna, naime, da do smrti SFRJ nije uopće nikada došlo. Ali s obzirom da je o tome na ex-YU prostorima zabranjeno govoriti (ili zbog toga što su Nijemcima jugoslavenski partizani utjerali toliki strah u kosti pa se boje da ne uskrsnu), o tome je odmah izvijestio svoje čitateljstvo Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Dakle, htio sam kazati da umjesto nekakve “smrti”, kad se radi o nacijama, nalazimo kao i kod njihovog formiranja dulji društveni proces promjene. U državama na tlu bivše SFRJ ta zemlja, iako “živa pokopana”, ipak i dalje sudjeluje u promjenama i u društvu i u ljudskim glavama, dok se postjugoslavenske tvorevine s mukom trude postati legitimne nacije kakva je bila njihova prethodnica u zlatno doba, recimo od 1950-ih do 1970-ih. Otišao sam i dalje, tvrdnjom da nema ni šanse da ta navodno mrtva SFRJ ikada umre, jer se oko nje u međuvremenu konstruirala mitologija i to u nekim elementima krojena prema herojsko-mučeničkoj matrici kosovske mitologije, napose mita o takozvanoj “Nebeskoj Srbiji”, što garantira neku vrstu besmrtnosti. “Nebeska Jugoslavija” pojavila se kao svojevrsni izazov i alternativa toj srpskoj nacionalnoj mitologiji jer je u međuvremenu srpski nacionalizam otkrio da je svaka Jugoslavija negacija Srbije, pa se u tom djelomice slagao s hrvatskim rivalom koji je glavnim neprijateljima hrvatstva označio Srbiju i Jugoslaviju između kojih je stavio znak jednakosti.
I dok bitke između ove dvije mitologije teku na zemlji u popularnoj kulturi i u sajberspejsu na Internetu, ni bitke na nebesima između dvije nebeske vojske heroja-mučenika ne bi trebalo isključiti. To bi moglo izgledati otprilike ovako: s jedne strane postrojena je etnički homogena svetosavska vojska, sve brkati i kosmati Srbi sa sabljama i buzdovanima, slični onima što su 1991. srušili SFRJ a uz gusle javorove ih tako oslikali i opjevali neki kasniji stanovnici Scheveningena. Nasuprot njima postrojena je multietnička eksjugoslavenska nebeska vojska. Tu su partizani s ručnim bombama i šmajserima, uz njih postpartizanska generacija s električnim gitarama, košarkaškim loptama i teniskim reketima. Sudačka trojka: Otac, Sin & Duh Sveti (Palestina). Ako bi smrt bila cijena ulaznice za gledanje ove utakmice čija mi se vizija u mašti ukazala, prijavljujem se za eutanaziju koju ionako pokriva hrvatsko zdravstveno osiguranje za komuniste koji nisu prešli u HDZ.
A do ideje za tekst pod naslovom “Suze Sonje Lokar” došao sam zahvaljujući vrijednim organizatorima ove konferencije u Grazu, napose kolegi Florianu Bieberu, koji su osim nas istraživača na ovaj skup pozvali “svjedoke povijesti”, istaknute članove političkog vodstva SFRJ u prijelomnim godinama krize i sloma 1989.-1991. Među njima je trebao biti posljednji jugoslavenski premjer Ante Marković, koji je otkazao zbog bolesti, te je iznimno zanimljivo glavno izlaganje održao posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar. Govorili su i Azem Vllasi, koji je bio predsjednik organizacije kosovskih komunista prije nego ga je Slobodan Milošević uhapsio i strpao u zatvor, pa zatim Ciril Ribičič, prvi predsjednik reformiranih komunista Slovenije, Rasim Kadić iz Bosne i Hercegovine, i drugi. Zatekavši se pri ručku za stolom s Ribičičem poslije njegovog nastupa, upitao sam ga da li se sjeća jednog detalja s 14. izvanrednog kongresa Saveza komunista Jugoslavije siječnja 1990. kojega je delegacija Slovenije prva napustila (a potom i reformirani komunisti Hrvatske), ali je odlazak Slovenaca iz Miloševićeve Jugoslavije bio upamćen ne samo jer su otišli prvi, nego i po članici te delegacije, drugarici Sonji Lokar. Ona je, naime, pri izlasku slovenske delegacije iz kongresne dvorane zaplakala, kamere su zumirale suze a tjeskobna nacija pred televizorima se pitala za čim ili za kim to i zbog čega drugarica Sonja plače. Neko vrijeme potom htio sam otići u Sloveniju i zamoliti kolegicu Sonju za intervju, ali u jednom trenutku sam shvatio da joj ne bi trebalo dosađivati. Naime, ne treba uopće spekulirati o povodima za neki emocionalni čin jer povijesno je relevantna sama ta slika, kao jedan od onih dijelova mozaika i ikonografije tog prijelomnog povijesnog momenta koji ostaju duboko urezani u kolektivnu memoriju. Suze Sonje Lokar, kao jedna od onih slika iz povijesti koje govore više od tisuću riječi, mogu se usporediti primjerice sa suzama premijerke Indije Indire Gandhi ili predsjednika Zambije Kennetha Kaunde na Titovu grobu 1980. Ili sa slikom sarajevskih nebodera u plamenu i dimu na početku rata u BiH 1992. Ili s onim što je u svom eseju opisao kolega Ivo Žanić, u knjizi po tome naslovljenoj Smrt crvenog fiće kad je početkom rata u Hrvatskoj 1991. tenk JNA, kao simbol monstruma kojega je Tito kreirao ne sluteći da će mu srušiti naciju, skršio još jedan mali veliki simbol – onaj narodni automobil “Zastava 750″. Taj mali auto nije simbol nikakve nacije ili ideologije nego nečega što danas izgleda kao doba nevinosti i stoga razlogom za nostalgiju – sa suzama ili bez njih.
Ova knjiga se sastoji od tri dulja eseja za koje je svaki potpisani autor sam odgovoran. Ali smo u njihovom stapanju u cjelinu djelovali skupa te ih na kraju kao cjelinu “sekularno blagoslovili”, ili u prijevodu, otvorili kao cjelinu čitateljima i njihovoj poželjnoj “kritici svega postojećeg”. Već je spomenuto da ta tri eseja koautori ove knjige nisu radili po nekom prethodnom planu i nacrtu, nego smo se u jednom trenutku “našli”. Tri su se analize, kad smo ih sklopili, tako “posložile” i uzajamno dopunjavale, iskristalizirali su se i ciljevi, nove perspektive i hipoteze, a nove informacije dopunile praznine u postojećoj znanstvenoj produkciji. Napose nam je bilo stalo da udruženim snagama jednog sociologa/kulturologa i povjesničara kulture dademo doprinos jačanju i naših temeljnih disciplina, ali i onih novijih interdisciplinarnih područja, poput kulturalnih studija (napose studija popularne kulture) i studija kulture sjećanja (cultural and memory studies). Ove, na našim prostorima relativno novije znanstvene perspektive, još uvijek su poprilično “nedisciplinirane”, ako ih sudimo prema tradicionalnim normama i kanonima. Uz to su i krhke u odnosu na one tradicionalne discipline društvenih i humanističkih znanosti i “ušančene” u univerzitetskim programima koji na ove “novotarije” ponekad gledaju s podozrenjem i kao konkurenciju umjesto kao osvježenje, dopunu, intelektualni izazov i produkt novog vremena. O tome najbolje svjedoči interes studenata, dinamika novih istraživačkih projekata i publikacija, pa i to da klasična štampana knjiga pomalo postaje anakronizam kad se radi o prezentaciji gradiva ove vrste jer mu više odgovara tip takozvane elektronske knjige ili multimedijalna prezentacija.
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
Cena: 990 rsd
Cena: 660 rsd
Cena: 990 rsd
Cena: 880 rsd
Cena: 1.599 rsd
Cena: 990 rsd
Cena: 990 rsd
Cena: 690 rsd
Cena: 1.320 rsd
Cena: 770 rsd
Cena: 770 rsd
Cena: 825 rsd
Cena: 1.650 rsd
Cena: 2.400 rsd