Klopka: Što je, kako funkcionira i kako umaknuti njezinim iluzijama

Tko bi tijekom desetljeća ismijavanja i vrijeđanja rekao da će jedan istinski
ugledan novinar napisati ove riječi o onom luđaku Davidu Ickeu? Gotovo nitko.
Nadam se da je moje životno iskustvo pokazalo koliko je važno govoriti svoju
istinu, koja god ona bila i bez obzira na postupke i reakcije drugih. Čovječanstvo je
tijekom tisuća godina onoga što nazivamo „vrijeme" manipulacijama dovedeno u
mjehurić stvarnosti tako da sebe i život vidi toliko kratkovidno da samo osnovne
funkcije opstanka tvore percepciju „življenja". To se mijenja budući da se sve više
umova budi iz transa, ali i dalje je tako kod velikog dijela Ijudske obitelji. Stoga će
svatko tko razotkriva, razmišlja, osjeća i spoznaje izvan okvira kratkovidne percepcije biti izložen poruzi, vrijeđanju i odbacivanju od strane onih koji doslovno nisu
u stanju razumjeti ili procesuirati prošireni osjećaj stvarnosti koji se komunicira.
Bez obzira na to, mi moramo govoriti svoju istinu. Moramo. Bez te nepokolebljive
odlučnosti u suprotstavljanju zadanim konvencijama ništa se ne može promijeniti.
Vrtlozi percepcije nastavljaju se kovitlati dok ostatak rijeke Beskonačna Mogućnost protječe nezamijećeno i neprepoznato. Ja sam kada mi se um probudio
1990. godine, a onda iduće naglo otvorio odlučio da ću govoriti svoju istinu.
Nikakvo omalovažavanje nije me u tome moglo zaustaviti. Da se izrazim na način
razumljiviji Ijudima - ja sam tvrdoglava mrcina. Toliko sam tvrdoglav, ustvari da, kao i zaglavni kamen u nadsvođenom prolazu, postajem čvršći što me se jače pritišće. Ta čvrstoća nije „Ijudska"; ona je nadljudska. Ja nisam čovjek. Niste ni vi ,,Ljudsko“ je Velika Iluzija i temelj našega kolektivnog ropstva. Mi NISMO Ijudi Mi smo svijest koja prolazi kroz kratkotrajno iskustvo koje se naziva ,,ljudskim“. U tome leži otkrivenje koje će nas osloboditi.
Ja živim čudesan život... čudesan... i ne bih mijenjao nijedan njegov danni dobre, ni loše, ni one između. Da to učinim prekinuo bih međupovezanost koja mi je pokazala toliko puno toga na toliko razina i s toliko mnogo aspekata koji su zaslužni za čaroliju koja me dovela do tu gdje sam danas. Sviđa mi se tu gdje sam danas, pa zašto bih onda mijenjao nevjerojatan koloplet iskustava koji me dovde doveo? Želio bih, međutim, promijeniti mnoge stvari kojih sam postao svjestan u iznimno sinkroniziranom životu otkad mi se svijest naglo probudila 1990. i 1991. i kada sam postao predmet masovne poruge i omalovažavanja, da bi me na kraju, tri desetljeća kasnije, branili. Možda i na stotine milijuna Ijudi diljem svijeta priznalo je da sam u pravu i sve ih je više, dok još uvijek ima mnogo onih koji nastoje izbjeći očiglednu istinu da uistinu jesam u pravu. To mogu činiti jedino ako se samozavaravaju. Već više od 30 godina najavljujem aktualne događaje, i evo ih. Pitanje je kako - kako sam znao? Zašto najluđe stvari o kojima sam govorio sada sve više podupiru srednjostrujaški znanstvenici? Uostalom, ja sam školu napustio s 15 godina kako bih se profesionalno bavio nogometom, bez ikakvih školskih svjedodžbi. Intelektualnom umu to je paradoks. Kako mogu znati bez primjerenog „obrazovanja"? Mogu znati jer ,,svijet“ nije ono što Ijudi misle da jest, odnosno, preciznije, što im se govori da jest. Intelektualni um mora biti sluga proširenih stanja svijesti. Umjesto toga, intelekt je već dugo gospodar, a ne sluga. Kada se to dogodi zatvaraju se vrata koja vode do mudrosti, do znanja, i rezultat je toga ovaj naš ,,svijet“. U uvodnim ću poglavljima dati pregled ključni « trenutaka u svome životu ne bih li pomoću njih ponudio predložak „Ijudskoga života, s kojim će se onda usporediti ozbiljno duboke razine stvarnosti koje cemo istražiti kasnije. Moje životno iskustvo također će vam pokazati odakle su mi to^ u protekle 32 godine dolazile informacije, dok evo provodim svoju 70. ,>g°^nU ,,na“ ovoj ludoj Zemlji.
Stigao sam „ovamo’ zemaljske godine 1952. i, kao mnogima danas, misija mi Je bila otrgnuti Ijudsku percepciju iz šaka duboko zle (obrnute) sile koja se manifestira na bezbroj različitih načina koje ću izložiti. To, naravno, nisam svjesno znao do sam odrastao u općinskoj stambenoj zgradi u Leicesteru, u Engleskoj, pohađao skolu i juno karijeru u profesionalnom nogometu. Isto tako to nisam znao kada je ta kanjera završila artritisom i kada sam postao novinski, radijski i televizijsk novinar i nacionalno poznat sportski izvjestitelj na BBC-ju. Nisam ni znao kada sam samo odjednom postao nacionalni glasnogovornik britanske Zelene stranke kasnih 80-ih. Znao sam, međutim, nakon posjeta vidovnjakinji 1990. i kada mi se osjećaj stvarnosti razrušio na jednom brdu u Peruu 1991. Mnogi govore o trenucima koji mijenjaju život. To čak ni približno ne opisuje ono što se meni dogodilo toga dana. Sva ta iskustva, i mnoga druga, opisat ću u nastavku. Ona su bitna da sam mogao predvidjeti ono što se trenutno događa te puno puta tijekom tri desetljeća biti ispred glavne struje ,,znanosti“.
Naučio sam (pravi bi izraz, kao što ćemo vidjeti, trebao biti „prisjetio sam se“) jako puno toga, uključujući i to da smrt ne postoji i da je ono što nazivamo smrću samo prijelaz između različitih ekspresija života. Umjesto da budemo samo pijuni u nečijoj igri, mi možemo kontrolirati stvarnost koju doživljavamo ako znamo kako to učiniti. Ako ne znamo onda doista jesmo pijuni u nečijoj igri i to je neugodna neizbježnost s kojom su gotovo svi suočeni. Naučio sam (prisjetio sam se) prirodu psihopatske sile iza svega toga, kako djeluje putem svojih skrivenih mreža i s kojim ciljem. Znanje o tom ,,cilju“ omogućilo mi je da predvidim aktualne događaje. Pokazalo mi se sve kako bih se mogao prisjetiti da je ono što nazivamo Ijudskim svijetom izrazito napredna verzija računalnog sustava virtualne stvarnosti stvorenog da zarobi naš osjećaj stvarnosti i utamniči našu nižu svijest u stalno reciklirajuću povratnu spregu između različitih razina te simulacije ili „Matricu". Taj proces sada je poznat kao „reinkarnacija". Fizika naše stvarnosti i računalnih igara istovjetne su, kao što ističe fizičar i kozmolog Max Tegmark s Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT). Tko bi pomislio, kada su mi se nekoć frenetično rugali, da će jednoga dana čitati naslov koji kaže: „Davidu Ickeu dugujemo... ispriku ako kvantni eksperiment dokaže da živimo u Matrici". Ili da će na početku članka pisati: „Mnogi ugledni znanstvenici i akademici sve više vjeruju u istinitost tvrdnje Ijevičarskog provokatora Davida Ickea da je naša stvarnost umjetna simulacija." Tko bi vjerovao da će, kada sam ubrzo nakon ulaska u novi milenij rekao da živimo u simulaciji i da se njeni ,,zidovi“ kreću brzinom svjetlosti, članak u srednjostrujaškom časopisu Scientific American doći do istog zaključka? Kako li sam to mogao znati toliko ranije bez polaganja ispita i s tek temeljnim obrazovanjem? To će postati jasno, a poanta je sljedeća: ta se sposobnost nudi svima. To bi trebalo biti naše prirodno stanje. Razumjeti simulaciju znači razumjeti Ijudsko društvo, a razumjeti Ijudsko društvo znači razumjeti... percepciju. Vidjet ćemo da je percepcija i temelj kontrole nad Ijudima i sredstvo koje nas te kontrole može osloboditi. Simulacija ili Matrica manipulira percepcijom jer ono što je iza simulacije zna da sve baš sve proizlazi iz percepcije. Svaki najmanji detalj iskustva.





Sadržaj:

PRVO POGLAVUE: Tu smo da se prisjećamo 9
DRUGO POGLAVUE: Put kroz labirint 33
TREĆE POGLAVUE: Neka vrsta magije 71
ČETVRTO POGLAVUE: Smisao u prividnom ludilu 105
PETO POGLAVUE: Kultov novi svijet 153
SESTO POGLAVUE: Zabranjeno znanje 167
SEDMO POGLAVUE: Klopka za um 203
OSMO POGLAVUE: Možda lcke i nije tako lud 233
DEVETO POGLAVUE:„Bogovi" Matrice 263
DESETO POGLAVLJE: Koji k...? Mislim, koji k...?? 301
JEDANAESTO POGLAVUE: 3-D i 4-D - isti cilj 329
DVANAESTO POGLAVUE: Svevideće ja 361