Hotel praha

Iz recenzije:

Pred vama je roman Danijela Huskića koji će vas potaknuti na razmišljanje. Vrlo je zanimljive kompozicije, a posebna specifičnost jest uporaba čakavskog narječja, koju autor vrlo vješto koristi kako bi u romanu postigao autentičnu atmosferu u dijelu fabule koja se događa u kvarnerskom kraju i njegovoj Kraljevici.

Autor nalazi načina pojasniti mnoge izraze, uklapajući ih u priču. Inače, cijeli roman je vrelo vrlo zanimljivih povijesnih činjenica, koje, iako ne korenspondiraju s osnovnom temom, ovome romanu daju izuzetnu autentičnu vrijednost.

Roman obuhvaća vremensko razdoblje od 1982. do 2001. godine. Vrlo važno simbolično mjesto na kojemu roman započinje i završava jest otok Sveti Marko. Na samome početku, u Slavoniji 1986. godine, autor prikazuje odrastanje dva vrlo važna lika. To su Robi i Mile.

I kad piše o događanjima u Slavoniji Huskić je jednako suveren, kao kada opisuje one dijelove radnje koja se događa na moru. Ipak, vidljivo je kako je autor cijeli svoj život na moru i s morem, pa je, razumljivo, to prenio u svoje djelo.

Stilski, radi se o žestokoj prozi, koja vrlo naturalistički prikazuje sva događanja kojima se autor bavi, neovisno piše li o bezbrižnoj mladosti, krvavom rat u Vukovaru ili strašnim poratnim posljedicama.

Roman je napisan jasnim i prepoznatljivim stilom. Huskićevi junaci govore uobičajenim izričajem, kakav se može čuti u razgovoru običnih ljudi. Glavni likovi su slojeviti, nisu prikazani “crno-bijelo”, što je zamka u koju su dosad upali mnogi autori.

Opisujući bezbrižno djetinjstvo svojih junaka, koji većinu vremena provode u Slavoniji, a četiri godine ljetuju u Kraljevici u hotelu Praha, Huskić u samo nekoliko rečenica nagovještava na koji način će taj prividni spokoj nekoliko godina kasnije dovesti do krvave agresije na Vukovar i Hrvatsku.

Opisi ratnih zbivanja izuzetno su brutalni i autentični, a sudbine glavnih likova (Robi i Mile), koji se nalaze na suprotnim stranama, zapravo prikazuju svu tragediju ratnog vihora.

Navodim jedan ilustrativan primjer:

“Poredani seljani bili su vezani žicom i nisu mogli bježati. Ispred njih, jedan je četnik uperio pušku u slučaju ako se netko pomakne da odmah puca. Bradonja je dovukao Milana.

– Sad ćeš sve ove ustaše redom pobiti. Oni su koljači srpskog življa. Vekovima nas kolju, mater im njihovu ustašku!

Pucaj i pokaži da si pravi četnik, dika srpskog naroda.”

Iako nastoje u početku pomoći jedan drugome, Mile i Robi postaju najžešći neprijatelji. Mile doživljava strašnu sudbinu, dok Robija sav užas tragedije Vukovara dovodi gotovo do ruba. Zato Huskićev roman ima vrlo snažan antiratni karakter.

Franko je pak lik koji autor profilira kao osobu u potrazi za smislom života, pomorca koji proučava gotovo sve svjetske religije, a putujući svijetom, sljedeći njegov put možemo pročitati izvanredne opise dalekih zemalja i njihovih običaja. Iako se odlučio ne sudjelovati u ratu, ipak će odigrati jednu od ključnih uloga kada se njegova sudbina ispreplete s onom vukovarskog branitelja. Nakon duge portage, Franko osim ljubavi, koju pronalazi u osobi Engleskinje Sandy, napokon pronalazi i traženi smisao.

“Odjednom, nešto mu proleti kroz glavu. Jedna misao dođe odnekuda.
Ljubav. Ljubav je smisao života. Pa zato sam i toliko tužan, kao nikad prije u životu, jer volim svoga pokojnog oca. Tek sad sam spoznao smisao koji sam tražio po cijelome svijetu, a bio je u meni odgovor. Odgovor sam znao, ali ga nisam mogao dokučiti. Bio mi je cijelo vrijeme pred nosom.”

U liku Franka usuđujem se prepoznati i samog autora Danijela Huskića.
Prije samoga kraja romana, Huskić žestoko kritizira političku odluku o aboliciji pobunjenika, da krvnici Vukovara prođu bez kazne, da silovane žene sreću svoje silovatelje, branitelji one koji su ih mučili.

Na otoku Marko dolazi i do konačnog raspleta ovog izvanrednog romana. U tome upravo Franko ima ključnu ulogu.

Danijel Huskić je napisao apologiju ljubavi, humanosti i ljudskosti, koja, iako prekrivena strašnim zločinima, poput onih u vukovarskoj bolnici, ipak postoji kod većine ljudi.

Roman bih posebno preporučio svima onima koji nisu imali prilike ili zbog bilo kojeg drugog razloga nisu bili sudionici Domovinskog rata.

No i oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu imaju u ovome romanu odgovore na pitanja koja su si zasigurno puno puta postavljali.

Danijel Huskić dao je odgovore na ta teška pitanja, jer kako i sam autor kaže: “Nikada nije kasno”.

Ovaj roman valja iščitavati pažljivo, kao što se to radi u svakom pohodu na dobro štivo.

Željko Sakić