Velemajstori našeg nogometa - od Vrđuke do Džajića
Dr Jerko Šimić
Velemajstori našeg nogometa Dr Jerko Šimić
80 godina nogometa na tlu Jugoslavije
od Vrđuke do Džajića
vlastita naklada, Zagreb 1973g
mek povez
25 cm
312 strana
ilustrovano
veoma vredna knjiga - obrađen zaista veliki broj igrača
Jerko Šimić (Drinovci, BiH, 1906. - Zagreb, 1992.), bio je hrvatski pravnik, športski dužnosnik, novinar i publicist. Povjesničar nogometa.[1]
Životopis
Jerko Šimić rođen je u Drinovcima 1906. godine. Njegova su braća hrvatski književnici Antun Branko i Stanislav Šimić. Pravo je studirao i završio u Zagrebu gdje je i doktorirao. Bio je suradnikom i komentatorom u zagrebačkim Ilustrovanim sportskim novostima. Dužnosnikom u zagrebačkom Građanskom bio je od 1934. do 1941. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata bio je urednikom športske redakcije Vjesnika od 1945. do 1948. godine. Također bio je i suradnikom beogradskoga Našeg sporta te stalnim dopisnikom Fudbala (1951.-1969.).[1]
Djela
Jubilej našeg nogometa. 1893-1903-1953., Zagreb, 1953.
Velemajstori našega nogometa, vl. naklada, Zagreb, 1973.
Pisma Tina Ujevića Stanislavu Šimiću, uredio, štivo i objašnjenja za slike napisao i izdao u vlastitoj nakladi dr. Jerko Šimić, Zagreb, 1986.
------------------------------------
Izvor: dr.Jerko Šimić - Velemajstori našeg nogometa (1973)
SULEJMAN REBAC-"Sevdalija s Neretve"
Po naravi Ferhatovicev pobratim Sulejman Rebac (rođen u Mostaru 1929.godine) počeo je u "Veležu".U ljeto 1946. godine sa 17 godina je član prve momčadi. Prvi mu je trener bio izmedu dva rata, jedan od najboljih mostarskih igrača, Ivo Ćorić. Igrao je desno krilo, a u igri je često prelazio u sredinu. Imao je vrlo dobar udarac i jednom i drugom nogom, a još onako visok vrlo je dobro igrao i glavom. Rebac, Mujić, Zelenika - to je prije petnaest godina bila udarna snaga Mostaraca.
Za "Velež" je odigrao preko 500 utakmica. Zatim je 1953. pristupio "Dinamu", ali za Zagrebčane nije odigrao ni jednu utakmicu, pa je jedne noći otputovao u Split "Hajduku". Igrao je u onoj do sada najboljoj navali "Hajduka": Rebac, Vukas, Krstulovic, F.Matošic i Šenauer, u onoj, koja je 1955.godine u osam dana dala "Vardaru" i "Dinamu" po šest pogodaka i po treći put osvojila naslov prvaka.
Medutim, prije jedne važne utakmice "Hajduka" i "Partizana" u Splitu, Rebac je sa svojom šargijom (jednom vrstom orijentalne tambure) neočekivano otputovao u svoj Mostar. "Sula" je, naime, odličan pjevač narodnih pjesama, posebice sevdalinki, po naravi bohem,v eliki društvenjak i veseljak. Volio je društvo, kafanu, pjesmu i piće, a draga mu je -eto bila i nogometna lopta. Ali više kao zabava, izgleda.
Bio je vrlo darovit igrač. Kad je bio u punoj tjelesnoj spremi davao je velike igre. Kod gledatelja i navijača bio je vrlo omiljen.
Rebac je medutim,u posljednjim godinama sazreo i uozbiljio se, pa kao trener "Veleža" postiže sa svojim "rodenim" -vrlo dobre - neočekivane uspjehe. Posebno u prvenstvu jeseni 1972.godine Mostarci igraju najbolji i najljepši nogomet. Rebac nogometnu igru shvaća više kao vještinu i umijeće, pa zasigurno zato "Velež" igra i najljepši i najduhovitiji nogomet.
Tako se Rebac dokazao kao vrlo dobar trener. Njegova tri igrača: Maric, Bajevic, Vladic,najbolji su članovi reprezentacije.
Ipak, kao igrač najveći domet nije postigao u "Veležu", nego u "Hajduku", kada je 1955.godine osvojio naslov prvaka.
Izvor: dr.Jerko Šimić - Velemajstori našeg nogometa (1973)
