TEATAR U RATNOM SARAJEVU 1992-1995 Svjedočanstva

TEATAR U RATNOM SARAJEVU 1992-1995 Svjedočanstva

Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995.
Davor Diklić

Izdavač - Kamerni teatar, Sarajevo; Most art, Zemun
Godina - 2004
281 strana , tvrd povez
Edicija - Biblioteka Manhattan

SADRŽAJ:
Predgovor
SVJEDOČANSTVA:
Izudin Bajrović, Zoran Bećić, Aida Begić, Sulejman Bosto, Jasna Diklić, Jovan Divjak, Boro Đukanović, Nada Đurevska, Ines Fančović, Admir Glamočak, Vanesa Glođo, Dragan Golubović, Kemo Hrustanović, Vlado Jokanović, Dragan Jovičić, Muhamed Karamehmedović, Nihad Kreševljaković, Strajo Krsmanović, Zlata Kurt, Riad Ljutović, Žan Marolt, Minka Muftić, Dino Mustafić, Ljubica Cica Ostojić, Haris Pašović, Lejla Pašović, Senad Pećanin, Affan Ramić, Teodor Romanić, Stjepan Roš, Đorđe Slavnić, Miodrag Miki Trifunov, Vojislav Vujanović

Teatar pod opsadom pokazao je koliko umjetnost u teškim vremenima znači svakome čovjeku i koliko mu može pomoći da izdrži nemoguće. Mi smo imali knjigu utisaka kazališnih predstava tijekom rata u kojoj je jedna gledateljica zapisala: “Hvala vam što mi niste dali da poludim”. Mislim da je u tom smislu teatar učinio strašno mnogo kao ljekovitost, kao nešto što je bilo istinsko sklonište te kako je u stvari ta duhovnost proradila i rekla: “Ne možete nam to uništiti”. Teatar je bio utočište za dušu. Oplemenjivao je naše živote. Knjiga Davora Diklića je neprocjenjive vrijednosti jer bilježi autentična svjedočanstva aktera teatarske scene u ratnim godinama, kao teatrološki zapis koji može snagom riječi rekonstruisati atmosferu građanskog i umjetničkog otpora ratnim razaranjima Sarajeva u periodu od 1992-1995. Posebno smo ponosni što Festival MESS kao izdavač ima priliku ovu knjigu publicirati na engleskom jeziku, zato što je fenomen “teatra pod opsadom” u Sarajevu postao predmet ozbiljnih naučnih studija kojim će ova knjiga biti nezaobilazna literatura. Pažljiv izbor sugovornika, od umjetnika, naučnika do gledatelja ovu knjigu čini dojmljivim iskazom jer svjedoči mudro I vjerodostojno, bez patetike i gorčine, iskustveno i emocionalno. Knjiga daje značaj kritičkom i revolucionarnom kazalištu tog ratnog vremena kada etički kontekst umjetnosti postaje borba za opće dobro. Teatar je pobjedio smrt i barbarsku politiku ne samo brojkama odigranih premijera i repriza, već izuzetnom kreativnošću koja je izazovu smrti suprostavljala teatar kao igru života. Dramske replike kosmopolitskog repertoara su odjekivale sa sarajevskih scena u estetski promišljenim redateljskim konceptima, sa jasnom umjetničkom intencijom da se uhvati supstanca života koja predstavlja Sarajevo tih godina: smijeh i plač, mudrost i tuga, čovjek i spoznaja. Kreirala se paralelna stvarnost koja je čuvala dušu Sarajlija da se ne kontaminira mržnjom, da se ne padne u samosažaljenje i status žrtve. Razgovori u ovoj knjizi nas uče koliko je ratno kazalište bilo prostor slobode, jer kada je bilo opkoljeno, mi smo unutar teatra bili oslobođeni i kao ljudi i kao umjetnici. Malo je tako časnih stranica naše kolektivne memorije u kojoj su ljudi bili spremni žrtvovati se za slobodu kao što su to činili kazališni stvaraoci, ali i publika koja je punila sale iz dana u dan čineći teatar urbanim ritualom otpora fašizmu. (Dino Mustafić)`
Knjiga je NOVA
---------------------------