Makarski biskup FRA BARTUL KAČIĆ ŽARKOVIĆ, Brist ,1572-Sućuraj, 1645 ➡️ ➡️

Godina izdanja: 1999
Oblast: Katolicizam
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Makarski biskup FRA BARTUL KAČIĆ ŽARKOVIĆ,
Brist ,1572-Sućuraj, 1645
Ilustrovana u boji,Split ,1999.god,298.strana
Knjiga je LUX pakovanje,
glanz NOVA.
Izdavač: Županija Splitsko-dalmatinska, Sućuraj
Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković (Brist, 1572. – Sućuraj, 1645.): Život – djelo – vrijeme, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Sućurju, 24. lipnja 1995., Sućuraj, 1999., 298 str.
KAČIĆ ŽARKOVIĆ, Bartul (Žarković, Caççiçh, Xarcovich; Bartol, Bartolo, Bartholomeus), biskup (Brist, 1572 — Sućuraj, 25. VI. 1645). Početnu izobrazbu stekao vjerojatno u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, gdje je potom stupio u Franjevački red i proveo novicijat. Ondje je zasigurno završio i osnovnu humanističku školu spremajući se za svećenički poziv. Uprava Provincije Bosne Srebrene poslala ga je u jesen 1600. u Italiju radi nastavka školovanja, pretpostavlja se u Napulj, gdje je tada djelovalo franjevačko Generalno učilište. Nakon završetka studija 1604. nastavio je kao profesor teologije predavati u školi u franjevačkom samostanu Santa Maria La Nova u Napulju 1605–13, potom u novoosnovanoj teološkoj školi u franjevačkom samostanu u Zagrebu 1613–15. Za službovanja u Zagrebu išao je na dvor hrvatsko-ugarskoga kralja Matije II; zauzimao se za obnovu biskupija Makarske i Duvanjske te ishodio od kralja ispravu za subraću, kojom se zabranjuje senjskim uskocima da napadaju na primorje. Neko vrijeme zadržao se u Budweisu (danas České Budějovice), gdje je 1614. primio vijest da ga je kralj imenovao biskupom nanovo obnovljene Makarske biskupije. Papa Pavao V. potvrdio je imenovanje te je 1615. primio biskupski red u crkvi franjevačkoga samostana San Francesco della Vigna u Veneciji i bio svečano ustoličen, vjerojatno o Božiću, u makarskoj crkvi sv. Marije. Prema njegovim navodima, bila mu je povjerena i uprava nad Duvanjskom biskupijom. Nakon preuzimanja službe pohodio je vjernike svoje biskupije te Ramu, Olovo, Sutjesku, Banju Luku i Novi na Uni, susreo se s bosanskim provincijalom Grgurom Marinovićem i u Kreševu pribivao franjevačkoj skupštini na kojoj mu je brat Luka imenovan povjerenikom pohoditeljem. Boravio je uglavnom u samostanu u Zaostrogu, a samo po potrebi odlazio u stolno mjesto Makarsku. God. 1616. novcem zaostroškoga samostana otkupio je očevinu od nekih muslimana i kršćana i 1629. ustupio ju samostanu. Često je putovao izvan biskupije, 1617. boravio je nekim poslom u Beču, a 1621–22. i 1630–32. u Rimu. Promičući štovanje Karla Boromejskoga, za prvoga rimskoga putovanja ishodio je dozvolu za nabavu 60 000 medaljica i križića, a za drugoga kupio 42 524 komada; kanio ih je dijeliti puku u primorju, Zajezerju, Čitluku, Blatu, Rastnu, Duvnu, Livnu, Rami, Imotskom, Gorskoj župi te »ništo malo u Sarajevu onizim Krstjanom«. God. 1626. pribivao je u Splitu posvećenju skradinskoga biskupa T. Ivkovića, 1643. ređenju drivaškoga biskupa J. Lučića u Korčuli, a 1633. predsjedao je sastankom uprave Provincije Bosne Srebrene u Fojnici. Potkraj 1620-ih došao je u sukob sa skadarskim (tzv. stjepanskim) biskupom D. Andrijaševićem zbog granica njihovih jurisdikcija; zato su 1630. pozvani u Rim, gdje su se nagodili da granica njihove crkvene vlasti bude Neretva. Potkraj 1644. ili na poč. 1645. povukao se na imanje u Sućurju, gdje je ubrzo preminuo i bio pokopan u obiteljsku grobnicu u njegovoj kapeli u mjesnoj župnoj crkvi sv. Jurja. Pri rušenju te crkve 1896. grob mu je zasut zemljom, uništeni su natpis i grb na nadgrobnoj ploči, od koje su napravljena sjedala ispred crkve. — U Rim je poslao izvješća (1626, 1630, 1636, 1640. i 1644) o stanju Crkve na području Makarske biskupije (u nekima i Duvanjske). Kao biskup brinuo se za crkve, namještaj i pribor neophodan za službu Božju (nabavljao kaleže, slike, zvona, misno ruho). Njegovim su trudom četiri crkve bile sagrađene (nije poznato koje), a više novih je posvetio. Među suvremenicima uživao je velik ugled te mu je M. Divković 1616. posvetio svoje Razlike besiede, a knjižar i nakladnik hrvatskih knjiga M. Ginammi drugo latinično izdanje Zrcala duhovnoga (Mleci 1621) M. Orbinija. Na hrvatskom jeziku napisao je ćirilicom kratko, nenaslovljeno djelo bez teološke vrijednosti, ali zanimljivo za povjesničare Makarske biskupije i jezikoslovce, latinskim je pisao izvješća u Rim, a talijanskim popratna pisma. Njegovu je rukopisnu ostavštinu, sačuvanu uglavnom u prijepisima, objavio i potanko komentirao S. Kovačić (zbornik Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković, 1999).

➡️ ➡️----Knjiga je NOVA------------- ➡️ ➡️