Juda
Roman o prijateljstvu.
"Nismo bili sujeverni, ali nismo voleli kad nam pred akciju poželi "srećno". To je zvučalo tako otrcano da bismo se osećali kao da nas je polio kofom govana. Ta reč je bila izbrisana iz rečnika naše jedinice, kad je devedeset i osme u jednoj akciji poginulo sedam naših momaka. Pred početak akcije tadašnji ministar policije održao je kao neki govor, i na kraju rekao "srećno". Mrzeli smo tu reč, jer smo znali da u ovom poslu nema sree. "Metak ne bira" - bilo je naše geslo. Uzdali smo se u čuku i muda, što smo i imali. Naravno, i u boga. Za sve ostalo nas nije bilo briga. Pogotovo za sreću..."
"E, da ne zaboravim, između ostalih likova koji su došli na taj sastanak bio je i jedan koga smo hapsili u poslednjoj akciji. Ponovo je nastao tajac. Ovoga puta nekako teži. Čuo sam komandanta kako je ponovo uzdahnuo. Ako se to tako može nazvati tišina je bila ledena. - Ne razumem - prvi se javio direktor - koga si video? Pre nego što sam odgovorio, zagledao sam se u njegove oči i lice. Kažu da najpre oči odaju čoveka. Ono što sam video bla je ili je veoma dobra gluma ili iskrenost. Ponovio sam koga sam video i pored koga, i dodao: - Ali to ste verovatno već videli na snimku."
Ovaj naslov je trenutno RASPRODAT
Kupci koji su kupili ovu knjigu kupili su i:
"Nismo bili sujeverni, ali nismo voleli kad nam pred akciju poželi "srećno". To je zvučalo tako otrcano da bismo se osećali kao da nas je polio kofom govana. Ta reč je bila izbrisana iz rečnika naše jedinice, kad je devedeset i osme u jednoj akciji poginulo sedam naših momaka. Pred početak akcije tadašnji ministar policije održao je kao neki govor, i na kraju rekao "srećno". Mrzeli smo tu reč, jer smo znali da u ovom poslu nema sree. "Metak ne bira" - bilo je naše geslo. Uzdali smo se u čuku i muda, što smo i imali. Naravno, i u boga. Za sve ostalo nas nije bilo briga. Pogotovo za sreću..."
"E, da ne zaboravim, između ostalih likova koji su došli na taj sastanak bio je i jedan koga smo hapsili u poslednjoj akciji. Ponovo je nastao tajac. Ovoga puta nekako teži. Čuo sam komandanta kako je ponovo uzdahnuo. Ako se to tako može nazvati tišina je bila ledena. - Ne razumem - prvi se javio direktor - koga si video? Pre nego što sam odgovorio, zagledao sam se u njegove oči i lice. Kažu da najpre oči odaju čoveka. Ono što sam video bla je ili je veoma dobra gluma ili iskrenost. Ponovio sam koga sam video i pored koga, i dodao: - Ali to ste verovatno već videli na snimku."